Dragi blogeri i komentatori, u ovom predbožićnom postu osvrnuti ću se na jedan moj bivši post, i na aktualno-političku situaciju u vezi afere bivšeg premijera, počasnog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice, i aktualnog zagrebačkog gradonačelnika, bivšeg visokog dužnosnika Socijaldemokratske partije, te riječ, dvije o politici predsjednika Obame i o haaškim suđenjima i Europskoj uniji.
Oni koji su čitali moj post od 23. 5. 2009. pod naslovom „Kako je počeo ljevičarski terorizam u Saveznoj Republici Njemačkoj?“ znaju o čemu se radi, onima koji ne znaju, ukratko rekapitulacija: postavio sam bio hipotezu na osnovi indicija da je istočnonjemačka komunistička tajna služba pokrenula koncem šezdesetih godina 20. st. ljevičarski terorizam u ondašnjoj Zapadnoj, Saveznoj Republici Njemačkoj, sa ciljem njene destabilizacije i prikazivanja u očima svjetske javnosti kao da se radi o fašističkoj tvorevini, što je djelo komunističke agitacijske propagande, s obzirom da je Savezna Republika Njemačka bila onda, a i danas jeste, uzorna demokratska i pravna država, privržena antifašističkim i antikomunističkim vrijednostima ili jednom riječju: demokraciji.
S obzirom da je njemačka pravna država u međuvremenu odradila svoj posao, danas vas mogu izvijestiti o tome da se moja hipoteza pokazala točnom, naime, danas postoji corpus delicti ili dokaz da je nekadašnji istočnonjemački totalitarni režim komunističke partije pokrenuo val terorizma u ondašnjoj susjednoj Zapadnoj Njemačkoj, i to preko agenata i doušnika svoje zloglasne tajne službe STASI koja je ekvivalent bivšoj jugoslavenskoj komunističkoj Titovoj Udbi.
Komunisti (antifašisti?) pokrenuli val terorizma u Njemačkoj:
Da se podsjetimo, 2. lipnja 1967. je iranski šah (šef države Irana) posjetio Zapadni Berlin (tada je još postojao komunistički Berlinski zid), što je u njemačkih studenata, uglavnom lijevo orijentiranih, izazvao toga dana val prosvjeda zbog šahove diktature u Iranu potpomognute od krupnog kapitala sa liberalnog Zapada, te je u okršajima sa zapadnoberlinskom policijom ubijen nedužni student Benno Ohnesorg. Žrtva je ubijena metkom u potiljak, a kao počinitelj je bio osnovano osumnjičeni policajac Karl-Heinz Kurras koji je na sudu oslobođen optužbe za ubojstvo, a njegovi kolege policajci sakupili su novčanu pomoć od današnjih 30 tisuća euro za odvjetničke usluge. Nakon pada Berlinskog zida pronađena je Kurrasova partijska knjižica, člana istočnonjemačke komunističke partije, čije postojanje i nekadašnje članstvo, na novinarski upit, nije negirao, te se čak i hvalio ubojstvom (navodno iz obrane), žaleći što nije pobio više studenata. (U međuvremenu je poznato da je za STASI uhodio svoje kolege policajce.) Naime, sama činjenica članstva u komunističkoj partiji Istočne Njemačke (DDR), u ovom slučaju tajno članstvo jednog zapadnoberlinskog policajca, drži se u demokratskom društvu današnje ujedinjene Njemačke sramotnom, za razliku od Hrvatske u kojoj je bivše članstvo u SKJ ulaznica za lijep i ugodan život bez briga. Špekuliralo se da je Kurras bio tajni agent komunističke tajne službe. Pošto je njemački centar za istraživanje zločina komunizma podnio nakon novih saznanja kaznenu prijavu protiv Kurrasa, zbog ubojstva studenta Ohnesorga, danas se nakon državnoodvjetničke istrage zna, na osnovi priznanja i dokaza, slijedeće:
Da, Kurras je bio tajni agent zloglasne komunističke tajne policije STASI, i to od 1955. do 1967. godine, te je imao tajno ime pod zaporkom “Otto Bohl“, i da, Kurras je priznao da je studenta Ohnesorga ubio po zadatku režima istočnonjemačke komunističke partije odnosno njene tajne službe STASI, koja je, usput rečeno, DDR pretvorila u državu kakvu je Orwell opisao u svojemu futurističkom romanu “1984.“, dakle, u totalitarnu državu u kojoj ljudski život politički nepodobnih u diktaturi vrijedi manje od života crva. Tako su istočnonjemački komunisti, koji su se voljeli hvalisati da su “antifašisti“, uz dopuštenje svojih gazda u Moskvi, isprovocirali val terorizma u Zapadnoj Njemačkoj sedamdesetih godina, sa cijelim nizom politički motiviranih ubojstava koja su počinili ekstremni ljevičari. Naime, odmah nakon 2. lipnja 1967. je ubrzo osnovana teroristička organizacija Frakcija crvene armije (RAF, Rote Armee Fraktion). Njemačka novina “Berliner Zeitung“, ne navodeći izvor, izvijestila je javnost o priznanju prijavljenog Kurrasa koje je dao Glavnom državnom odvjetniku Savezne Republike Njemačke, a bečki Die Presse izvijestio je o toj priči 19. studenog 2009. pod naslovom „Fall Ohnesorg: Todesschütze gesteht Stasi-Auftrag“. Ako se sjećate dragi blogeri i komentatori, Die Presse je najveća austrijska dnevna novina koja je 16. 7. 2009. objavila opširan članak o jugo-komunističkom koncentracijskom logoru Goli otok koji je prenijet od nekoliko velikih europskih novina, ali od niti jedne novine i mas-medija u Hrvatskoj osim Hrvatskog prava online, i ovoga bloga. Razlog cenzure u “hrvatskom“ tisku je što priča o tom strašnom logoru baca loše svjetlo na lik i djelo Josipa Broza – Tita kojega vlastodršci u Hrvatskoj, koji tvrde da su demokrati, pa i sami vodeći kolumnisti iz novina u kojima se članak cenzurirao, uzdižu u nebesa, iako je maršal Tito najveći zločinac sa prostora Zapadnog Balkana i jugo-sfere u povijesti. Glavna preokupacija predsjednika Mesića u dva mandata bila je pričanje bajke o Titu kao navodnom predvodniku antifašističke borbe u Drugom svjetskom ratu na prostoru Hrvatske, Bosne i Srbije, iako je KPJ, na čije čelo ga je 1939. instalirala zloglasna sovjetska tajna služba NKVD (prethodnica od zloglasnog KGB) antifašističku borbu koristila za izvođenje Oktobarske revolucije. Naime, ljevičarima u Hrvatskoj, posebno ekstremnim ljevičarima u hrvatskoj politici zgodno je kao papiga ponavljati priču o jasenovačkom logoru, a o vlastitoj sramoti zvana Goli otok ovi licemjeri šute. Slično i velikosrpski orijentirani srpski političari i novinari valjaju priču o jasenovačkom logoru, uvećavajući pri tome broj žrtava fašizma do preko 20 puta, a istodobno prešućuju žrtve srpskog fašizma u koncentracijskom logoru “Banjica“ kraj Beograda u Drugom svjetskom ratu. Rugala se sova vlastitoj sjeni mogli bismo reći za jedne i druge licemjere, (neo)komuniste i četnike. Naime, u logoru “Banjica“ nije stradala srpska “nejač“ ni “goloruk srpski narod“ nego židovska nejač i goloruki židovski narod iz Beograda i Srbije. Poslije je Tito htio Židovima zadati smrtni udarac kada je jugoslavenske dobrovoljce, bivše partizane, uputio na bliski istok da se bore protiv preživjelih žrtava holocausta i Države Izrael.
Licemjerni domaći novinari koji prosvjeduju protiv cenzure
U prošlome postu izvijestio sam o protuustavnoj cenzuri u većini medija u Hrvatskoj koji su prešutjeli vijest da je šef kluba Europske pučke stranke, stranke s najviše zastupnika u Europskom parlamentu, u priopćenju za tisak nedavno osudio pojavu neokomunizma i komunističkih simbola u bivšim europskim komunističkim zemljama, apostrofirajući Republiku Sloveniju kao negativni primjer, jer je nakoliko dana nakon otkrića Hude Jame sa hrvatskim žrtvama komunizma/titoizma u Ljubljani jedna ulica imenovana po nalogodavcu ovog masovnog zločina, Josipu Brozu. Dakle, cenzura je sveprisutna u Hrvatskoj, što tvrdim godinama, te raspolažem dokazima o tome, a neki novinari koji sada prosvjeduju protiv cenzure u medijima i sami godinama provode cenzuru u novinama i na televizijama gdje su zaposleni, provodeći neokomunističku politiku, čime koče demokratski razvoj Hrvatske. Dakle, licemjeri, a neki među njima spadaju u najbolje plaćene posloprimce s većim plaćama od predsjednika Republike ili predsjednice vlade ili predsjednika uprave nekog hrvatskog javnog poduzeća. Najbolji “lijek“ za licemjere je istina jer nje se najviše plaše, od nje im se tresu gaće da ljudi ne bi jednog dana saznali istinu o njima i njihovom sramotnom izdajničkom djelovanju protiv svoje domovine, protiv istine i pravde!
Duh Hypo banke stigao Sanadera i vladajuću koaliciju HDZ-SDSS-HSS-HSLS
Ovaj puta lijevo-liberalistički i neokomunistički tisak u Hrvatskoj nije prešutio članak Die Presse koji se odnosi na propast njemačke Alpe Adria Hypo banke i afere koja ju povezuje sa zapadnobalkanskim političkoim vrhom u Zagrebu, “elitom“, bivšim premijerom Sanaderom, i dugogodišnjim gradonačelnikim SDP-a Milanom Bandićem, a spominju se i generali Zagorec i Branimir Glavaš u kontekstu mutnih poslova između ove nekoć provincijske koruške banke i njih (Hypo banka je u odnosu na nekadašnju Zagrebačku banku bila mali patuljak; onda su devedesetih došli bivši komunisti u nacionalnim odijelima, sve “rasturili“, i od strane Hypo banke učinili diva, a dobrog duha strpali u bocu; sad je dobri duh iskočio iz boce:-) Da se prisjetimo, banka je bila u vlasništvu austrijskog autonomnog teritorija Koruške čiji je upravitelj bio desničarski ekstremist i navodni homoseksualac Jörg Haider koji je imao odlične poslove sa bivšim jugoslavenskim komunistima odnosno vladajućim političarima u Hrvatskoj. Primjer “Haider“ dokazuje moju tvrdnju da su domaći ljevičari najobičnije marionete liberalnokapitalističkog Zapada, i da domaće ljevičarske marionete, koje u Hrvatskoj, uz pomošć udbaša, predvode rehabilitaciju kulta ličnosti komunističkog diktatora i masovnog zločinca Tita, u hrvatskoj politici i medijskoj javnosti, su za šaku Judinih srebrenjaka izdali svoju domovinu Hrvatsku, i izdali navodne ideale u koje su se u Titovoj Jugoslaviji zaklinjali, dakle, izdali su socijalizam čim im se ukazala prva prilika, posebno da sa Titova puta neće skrenu, i u nekom izvjesnom smislu i nisu skrenuli jer ovi ljevičarski tajkuni (nekadašnji socijalistički direktori) i marksistički fah-idijoti u politici postaše kapitalisti, i žive raskošno kao nekoć njihov idol Josip Broz koji je bio pokvaren skroz.
Hypo banka je u Hrvatskoj, u poslovima sa bivšim komunistima, izrasla u najveću regionalnu banku na prostoru Srednje i Jugoistočne Europe, a uoči njena kraha preuzela ju je njemačka bavarska državna banka, BL, iz Münchena (većinu dionica od BL ima Slobodna Država Bavarska, čija je vlada prije neki dan smijenila predsjednika uprave zbog toga što se ovaj polakomio pa kupio Hypo banku, misleći od bavarske Bayerische Landesbank stvorit jednu od najsnažnijih banaka u Europi, ali silni krediti bez pokrića od Hypo banke otrijeznili su njene dioničare i prva glava je pala). Čelnici banke BL nisu bili izvukli nikakovu pouku nakon kraha Riječke banke koju su bili za siću kupili od domaćih kriptokomunista, a kad je izbila afera “Riječka banka“, povukli se kao kukavice s hrvatskog novčarskog tržišta. Bilo je samo pitanje vremena kada će se afera, koja se zakotrljala u Münchenu, preliti na Klagenfurt, i Zagreb. Jedan od čelnika Hypo banke već je sudski osuđen u Austriji, i vjerojatno je “propjevao“ o poslovima sa Sanaderom, Bandićem, Zagorcen i drugima (popis je podugačak). Naime, riječ je o klasičnoj korupciji, pogodovanju, mitu i korupciji u kojoj jedna ruka drugu mije, političari pogoduju banci, banka ih nagradi “milodarima“, i svi zadovoljni (u korumpiranim sustavima, ne u pravnim državama!).
Potvrđuje se informacija koju sam nedavno dobio od jedne dobro obaviještene osobe koja mi reče da je pravi razlog nagle Sanaderove ostavke telefonski poziv iz kancelarije predsjednice njemačke vlade u Berlinu, Angele Merkel, iz koje je Sanaderu navodno rečeno da zbog afere Hypo banke mora odmah odstupiti!
Američki analitičar i povjesničar William Engdahl je veliki financijski krah u Hrvatskoj povezao prošlo proljeće u svojim kolumnama u jednom zagrebačkom tjedniku sa poslovanjem Hypo banke u Srednjoj i Jugo-istočnoj Europi. Dakle, članak iz Die Presse je i te kako relevantan za razumijevanje zašto na pr. hrvatski radnici ne mogu ove godine dobiti Božićnicu u mjeri u kojoj to jamčli sindikalni ugovor s vladom, ne zato što je ministar financija Šuker zločest pa im ne da, nego zato što su naši vladajući političari i vladajuće koalicije upropastile zemlju, tako da, čak i kad bi ti čudni vladajući političari i imali ili pokazali dobru volju da služe narodu, ne bi narod mogli od čega nahranit jer je državna blagajna prazna, naime, novac je iscurio u sve moguće rupe i kroz bačvu bez dna – zbog korupcije koja je Republika Hrvatska naslijedila od korumpirane Titove Jugoslavije, i koja je generirala kroz sustav tuđmanizma devedesetih, kroz pljačkašku privatizaciju i poslije kroz poltronsku politiku njegovih stvarnih nasljednika, Mesića, Račana i Sanadera. Premijerka Kosor danas, čak iako je iskreno krenula u borbu protiv korupcije, u toj borbi neće moći ostvariti pobjedu jer je hobotnica prekrila sve pore politike i vladajućih struktura, naime, nema nevinih u toj pomno izgrađenoj mreži razvrata i bluda u kojoj su glavni protagnosti od hrvatske nezavisnosti bivši komunisti i udbaši sa partizanskim korijenima.
Afganistan – nakon sovjetskog i američki Viet-Nam?
Dobitnik Nobelove nagrade za mir, predsjednik Obama, u nedavnom govoru na vojnoj akademiji West Point najavio je povećanje broja američkih vojnika u Islamskoj Republici Afganistan na dodatnih 30.000, i od NATO-saveznika traži dodatnih 10.000. Navodni cilj je uništiti Al – Qaidu koju je prethodna Busheva administracija optužila za terorističke napade od 11. rujna, ali FBI do danas protiv čelnika ove ekstremno-islamske fundamentalističke organizacije nije podigao optužnice uključujući ni protiv Osame Bin Ladena, a nisu podigli optužnice jer Al-Qaida nije organizirala napade odnosno ne postoji dokazi za takvo što. Je li možete vjerovati da je Bin Laden glavni američki neprijatelj kojega se optužuje za 11. rujan, ali FBI i am. pravosuđe nisu podigli optužnicu protiv njega i njegove organizacije!? (Bin Laden je u prvom obraćanju javnosti nakon terorističkih napada na New York City i Washington D.C. pozdravio napad, ali je naglasio da njegova organizacija nije ni organizirala ni izvela taj napad.) Nadalje, Amerikanci su zbog 11. rujna pokrenuli 2001. godine invaziju na Afganistan jer je Al-Qaidi utočište pružao tadašnji talibanski režim. Danas američka vlada tajno pregovara sa talibanima o separatnom primirju i njihovu uključenju u afganistansku vladu, kao što su Englezi u kambodžansku vladu uključili Crvene kmere koji su klali vlastiti narod. Barack Obama je na West Pointu doduše najavio i datum povratka am. vojnika, ne zna se je li sveukupnih američkih snaga, ili samo najavljenog pojaćanja, i to za 18 mjeseci. Slučajno ili ne, baš tada počinje u Americi nova predsjednička kampanja.
U vanjskoj politici me Obama, moram priznati, dosta razočarao. Priključujem se pismu koje je Michael Moore napisao Obami dan prije West Pointa, upozorivši ga dobronamjerno da nastavkom rata u Afganistanu izigrava povjerenje milijuna Amerikanaca koji su ga izabrali za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, i milijuna ljudi u svijetu koji su za njega navijali da pobijedi, jer je proklamirao obračun sa Bushevom politikom, a među njima sam bio i ja koji je za njega zdušno navijao da pobijedi. Nemožeš čovječe, reći da prekidaš rat u Iraku, a nastaviti rat u Afganistanu, međutim, američki birači, pomalo slijepi i gluhi kao i svi birači na svijetu, slušali su u Obaminoj predsjedničkoj kampanji ono što im je godilo, a ono što je važno, to su namjerno prečuli, naime, da ne bi Obama ispao licemjer, a to Michael Moore nije spomenuo, Obama, naime, u predsjedničkoj kampanji nije prešutio da misli nastaviti rat u Afganistanu, naprotiv, naglasio je da težište sa rata u Iraku premješta u Afganistan.
Nove snage Američke vojske u Afganistanu treba gledati i u kontekstu geo-politike, naime, slijedeća naftom bogata država koju se misli parazitski opljačkat, kao Irak, je Islamska Republika Iran, a kao caus belli se iranskom narodu sa starodrevnim državničkim tradicijama još iz doba Perzijskog Carstva predbacuje da želi stvoriti vlastito nuklearno oružje, što osobno ne smatram spornim, jer ako SAD imaju atomske bombe, zašto ne bi imao Iran? Ovako ispada da nekoliko zemalja koje imaju nuklearno oružje ucjenjuje cijeli svijet. Obama je, doduše, najavio svoj plan o cjelokupnom atomskom razoružanju u svijetu, ali Rusi su mu ispravno odgovorili neka oni, Amerikanci, počnu prvi sa razoružanjem sebe, lako onda za druge. No, uvijek ima naivnih mislioca; jedan mi je privrženik odumiranja države svojedobno govorio zašto se mi Hrvati ne bi prvi odrekli države, i time postali uzor drugima? Moj odgovor je glasio: Pa odrekli smo je se 800 godina, pa gdje smo završili, u jamama, oklevetani od pola svijeta? Obaminu inicijativu za nuklearnim razoružanjem svih ne shvaćam ozbiljno, jer nije provediva, nažalost. Lijepo je biti idealist, ali važno je ne izgubiti tlo pod nogama, i ostati realist. Nova pojačanja u Afganistanu mogu, dakle, u slučaju rata s Iranom poslužiti kao odskočna daska za napad na Iran, i otvaranje dvostrukog fronta, jedan iz Iraka, drugi iz Afganistana, a obje zemlje graniče s Iranom. Poznato je da ni Hitlerova Njemačka nije bila kadra uspješno voditi istodobno rat na dva fronta, jedino su SAD u povijesti dokazale da mogu uspješno voditi istovremeno rat na dva fronta, na europsko-atlantskom, i azijsko-pacifičkom u Drugom svjetskom ratu.
Danas jesi – sutra nisi – u hrvatskoj politici
Sanader, kojega je sada ulovio veliki val korupcije, izručio je nevinog hrvatskog generala Antu Gotovinu međunarodnom sudu za ratne zločine ICTY. Tada je Zapadu bio dobar, i predobar; ljevičarski novinari u Hrvatskoj hvalili su Sanadera sve u 16 kako je HDZ očistio od nacionalizma, od te stranke iz doba Franje Tuđmana učinio uglađenu građansku liberalnu stranku, kako govori strane jezike, kako je mladolik i moderno je obučen, ima krasna odijela, zgodna je i markantna pojava etc. Sada isti pljuju po njemu, nakon što su od njega stvorili gotovo kult ličnosti – nepogrešivi Sanader s kojim smo išli dalje pod geslom IDEMO DALJE – ali dalje prema provaliji! Cijela Europa ga je hvalila kada se u ime hrvatskog naroda odrekao Zerpa. Sada će ga cijela Europa pokopati – zbog korupcije. To je ono što ja govorim da naši vladajući političari, sluge krupnoga kapitala, kada se istroše, bivaju od svojih gazda odbačeni kao prljave krpe, makar su ih oni u stvarnosti korumpirali i održavali na vlasti. Mislite da Glavaš nije u pravu kada je tvrdio da je Sanader krivotvorenjem unutarstranačkih izbora postao predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice? No, tada licemjernim lijevo-liberalističkim novinarima u Hrvatskoj nije smetao takav napad na demokraciju! Može korumpirani samo da nije premijer koji brine o hrvatskim nacionalnim interesima. To je politika koja se vodi u Bruxellesu prema Zagrebu! Može korumpirani komunist, udbaš, titoist, samo da ne vodi računa o hrvatskim interesima.
Kosoričina vlada pala je na niže grane od Sanaderove, naime, ako je do sada haaški sud diktirao hrvatskim vlastima uvjete, sada taj isti Sud brani generala Gotovinu od nasrtaja hrvatske vlade i haaškoga tužiteljstva, u vezi famoznih topničkih dnevnika i policijske istrage nad Gotovininim odvjetnicima odnosno njegovom obranom, kao da smo u policijskoj državi! Ljudi moji – totalna ludnica. Za nadati se da će general Gotovina biti oslobođen, i kad se vrati sa robije, da ćemo svi zajedno pokrenuti Oluju protiv domaćih izdajica i pljačkaša-parazita!
U vezi Europske unije htio sam samo spomenuti Eurobarometar po kojemu većina Hrvata trenutno odbija učlanjenje Hrvatske u Europsku uniju, naime 37%, dok 35% još ne zna, što bi rekli Zagorci – ne bi se štel mešat :-)
CBK
Post je objavljen 15.12.2009. u 14:37 sati.