Vau. Divim se. Svom blogu i ljudima koji su komentarisali sve moje žalopojke i gluposti. A i moje izljeve književnog duha koji bi me obuzeo u određenim danima.. Haha, zanimljivo, nema šta. Tek sad čovjek vidi što se i koliko se promjenilo. Ljudi su divna bića. Ako to žele bit. Stvarno. Htjela bih opet pisat po blogu, makar to nitko i ne čitao i komenitro. No, ipak, bez komentara osjećaš kao da tvoje riječi ne vrijede. Ali, zašto pisat samo radi toga da to netko komentira? Ne znam zašto to uvijek radim. Pobijam sama svoje riječi. Ma, valjda je to u krvi ili nekom drugom tkivu. Da, da, treći razred gimnazije već. (Stara sam! :O) 17 godina u guzici. Čudim se što već nemam sijede -.- al i to će doć s vremenom. Nažalost. No, dobro.
Da 'svršim' s postom (Madame Bovary mi je to utuvila u glavu)... Uglavnom, divni ste. Iako ovog nikad nećete pročitat. :D
Blog je KUL! :D:D:D
Post je objavljen 15.12.2009. u 12:14 sati.