Marketing
Mačka, gramofon i gremlin (Božićna priča) dio 1.
Trojica su pušila cigaretu zamračenom podrumu čekajući da ritual završi. Krezubi crni vrač je crnim uljem ispred otvorene vatre perom prskao okovanu crnkinju. Logorska vatra je lizala crno premršavo tijelo bacajući na zid ono što se svoj trojici činilo kao sjena pantere u lovu.
Postupak sa crnim robljem (mesom) je bio jednostavan. Formula za uspjeh je vrač, ritualno mjesto i puno lažnih obećanja. Vračeve je danas lako pronaći u Amsterdamu, postali su tražena profesija, a uz sve te alternativne sekte posao im je cvao. "Izaslanici", veza u Africi, vrbuju čitave obitelji i huškaju ih na put u Amsterdam. Dobro naplate prodaju snova o blještavilu i boljem životu. Nude im mogućnost da zarade za put prisilnim radom, bolje stojeći dobiju ponekada i radnu vizu, sirotinju švercaju izmuzavši im pare za put. Kada pristignu počinje sortiranje, čitave radno sposobne obitelj pošalju na prisilni rad, neki postanu pijuni (najčešće dileri), sretni završe kao radna snaga u vilama onih koji zarađuju na ovom biznisu, manje sretni se uguše u vlastitom izmetu i mokraći na dnu broda ili u nekom kontejneru kojima bivaju dopremljeni. Ali najveći zgoditak je uvijek mala crna pantera od trinaest-četrnaest godina. Takve obećavaju profit, takve završavaju u betonskom kutu sakrivenih objekata, vraču na obradu.
Naivne su i praznovjerne kao psi. Vrač izvede nekakav "mambo jumbo", objasni ovoj na klik klik dirk jeziku da je sada u vlasništvu demona i demon će ju ubiti i odnijeti u nekakav pakao ako ne bude izvršavala sve zapovjedi gospodara. Tu prestaje ona i počinje biznis. Gospodar je moderni makro, pripadnik Familije, mišićav i konstantno načupan, brz na jeziku i na okidaču.
Nije katolički gledati ovakve rituale. Posebno na Badnjak. Židovi ne slave Božić. Židov Hupsch (Slatki) je nekako morao. Mrzio je Božić, ali pripadao je Familiji, a u Familiji svi slave Božić i svi znaju odakle je tko, no izuzeci se zanemaruju. Zanemaruju, ali ne zaboravljaju. U Amsterdamu svatko može pripadati svemu (iako su gotovo svi izuzeci), pa je tako i jedan Židov mogao pripadati Familiji. Njegov posao je uglavnom bio zlato, prljao je ruke samo prljavim novcem koji je čistio u loncima čistoga zlata. Zlato je postalo popularno pa je familija trebala i jednog Židova za zlato.
Familija ima puno članova, svaki član ima svoju funkciju. Funkcionira kao organizam kojem je civilizacija idealan životni prostor u kojem svim pripadnicima pada prana s neba. Da se razumijemo, oko Familije nije bilo "mutnih" poslova, u onom pogledu mutnih u kojem ih većina smatra. Naravno bilo je droge, bilo je prostitucije i oružja, ali u kojoj Familiji toga nema, koji klinac u malim obiteljima nije probao drogu, koji otac ne čuva pištolj u ormaru, zar ne postoji tu i tamo seks iz profita? Ovo je samo veće, bolje, više pokriveno. I ova Familija je imala svoje liječnike, profesore, odvjetnike, političare, svećenike i duhovnjake, glazbenike, a na kraju i ubojice i dilere ... Svi uspješni u svom fahu. Još je potreban motivator, triger, poveznica. Tu ulazi don, on je znao iskoristiti potencijal, usmjeravao je ljude, poboljšavao živote, svi su imali i svi su radili za Familiju. Velika obitelj, civilizacija u malom.
Za Badnjak dobri katolički momci ne žele raditi, a žele meso i drogu, i zato sada naš Židov Hupsch zajedno sa Klik Klikom i Matheusom mora obaviti tu i tamo neki poslić koji je van njegove zlatne domene. Sve za Familiju ... Klik Klik je bio sto posto crnčuga iz Zibabwea nekakvog dugačkog imena koje je imalo nekoliko klikokova koje je trebalo proizvesti klokotanjem jezika s nepca. Momci u Familiji ne znaju proizvoditi te laptale, pa je tako i dobio nadimak. Klik Klik je nakon nadimka naučio pucati i nadimak se pročuo dobivši formu van fonetske lijenosti njegovih gazdi. A Matheus je bio budući novi gazda panteri. Jebeni pit bull. Nervozno je hodao u krug držeći lajnu i ogrlicu za svoju novu životinju.
- Jao što ću ti raditi ... - prosiktao je stisnuvši zube i zapucketao lajnom o pod. - Jel testirana ova na AIDS?
- Sve provjereno. Djevica. Trinaest godina. - monotono mu odgovori Klik Klik.
- Takve don voli. Bit će zadovoljan. Dobro su se dečki sjetili. - produži Hupsch. Matheus ga pogleda, uvuče dim toliko duboko u pluća da su mu oči gotovo pobjegle u križ, zadrži dah i pogled na Židovu, pričeka da trenutnu tišinu zamjeni urlik mršave pantere i onda zajedno s njom ispuni prostor urlikom rigajući dim u zrak poput zmaja. I ponovno nastavi nervozno hodati.
Hupsch je jedva čekao da ovo sranje završi praveći se da nezainteresirano zvjera uokolo samo da ne gleda tu gadariju od rituala i ove debile. Klik klik je izgledao nezainteresirano vadeći slinom natopljenu cigaretu iz ispucanih, gotovo krvavih usana. Hupschu se činilo da to zima uvijek napravi crncima. Nisu navikli na nju. Pitao se razumije li Klik Klik što vrač mantra. Sigurno razumije. Hupschu se činio nezainteresiran za vračevo urlikanje koliko se on sam pravio nezainteresiran za to glineno tijelo bez sisa. Pogled mu se susreo sa Klik Klikovim i tada je bio siguran da crnac sve razumije. Praznovjerna budala. Ti crnci su stvarno idioti, mislio je. Svijet je sačinjen od pravila, ograničen našim pogledom i postoje samo uzrok i posljedica. Bio je ovo trenutak u kojem je bio ponosan na svoj narod, koji je te stvari i logiku stvarnosti otkrio tisućama godina prije. Žalio je Klik Klika.
Ma jebeš Klik Klika. Želio je biti doma sa Natalie dočekati taj prokleti Božić. Natalie je polu-talijanizirana iskvarcana ex-Mađarica manekenskog izgleda i jednostavnih životnih načela vezanih uz dosadu i ubijanje iste potrošnjom. Za Božić izlazi i njegova stara iz doma za stare i nemoćne da bi bila s njima na večeri. Nakon što će staroj morati objašnjavati da on i dalje gaji svoje židovsko nasljeđe, a da Božić slavi samo radi Natalie, da oni poštuju obije kulture jer su kozmopoliti, poželjet će radije da je ovdje sa Klik Klikom i Matheusom, nego sa starom. Što je najgore stara čak nije niti bila religiozna i to ga je najviše smetalo. Natalie je bila malo rečeno dobra i znao je to. Sredio mu ju je don. Ali je bila i dosadna. "Pilates i voćni jogurt" tip dosade. Sigurno u usporedbi s ovom guzatom i koščatom crnkinjom. Tu i tamo bi maznuo neku egzotiku iz kolekcija roblja tek toliko, ali nije ih mlatio kao što su to radili ostali. On bi ih samo pošteno izjebao.
Gledao je crnkinju koja je gorjela u ritmu vatre. Izmjenjujući suze i vrištanje pokušavala se istrgnuti iz lanaca kojima je bila zakvačena za metalne kuke u podu. Izvijala se toliko da mu se činilo da bi svi mišići u njenom tijelu na opip bili tvrdi poput kostiju. Već mu se kita počela opasno ukrućivati nošena ritmom misli, kada je obrazac razbio vrisak vrača koji je iz položaja umjerenog gibanja naprijed nazad prešao u sjedenje raširenih ruke vrišteći nešto kao "lalalalalalala". Čini se da se ritual bliži kraju. Vatra je polako jenjavala, a pantera je kleknula na koljena, sagnuvši trup i glavu sve do poda. Samo su joj se leđa nadimala duboko i brzo hvatajući zrak, a rosa se cijedila prateći uzorak rebara i brežuljaka nabreklih leđnih mišića.
- Gotovo ... - zamišljeno je primjetio Klik Klik bacivši cigaretu u vatru.
Matheus je prestao nervozno hodati, ponesen bacio i svoj čik u vatru i krenuo prema panteri raširenom ogrlicom za njezin dugi mršavi vrat.
- Dođi čika Matheusu. Bit će tebi lijepo sa čika Matheusom, ništa ti ne brini.
Čini se da ova mačka ne reagira na tepanje, samo je nezainteresirano dahtala. Sve se odvilo nekako brzo. Matheus je prilazio polako tepajući, onda se čuo lom lanaca i Matheus je bio prepolovljen od muda do vrata podijelivši se na dva dijela. Uspio je još raspolovljen protepati - Kako ću te lijepo jebati... - i onda su iz oba prepolovljena djela ispala crijeva i organi i prostor je ispunio vonj govana pomiješanog s mirisom toplog proteinskog sheika.
Tamo gdje je bila zavezana mršava crnkinja sada uspravno stajala uspravno mačkolika mišićava zvijer s panterinim nogama, mačjom čeljusti, njuškom i ušima očima, kandžama i velikim repom koji se klatario lijevo desno kao kada maca vreba miša. Ostalo je bilo manje više žensko samo nekako tamnije, krzneno. Zvijer je rastvorila kandže desne iz kojih je ispalo srce i nešto visećih crijeva zajedno sa krvi koja je kapala. Slijedio je mačji urlik zvijeri i vračevo zapomaganje. Nešto kao "Kulajebra" ili "Kuljebra". Vrač je to izrekao tri puta čisto i jedanput grgljavo, dok mu se krv cijedila iz usta, jer ga je zvijer podigla za kosu odvojivši mu glavu od ostatka tijela.
Klik Klik se zaderao - Zamka! Žena pantera! - , vadio je dvije srebrene berete i počeo ih prazniti u zvijer prije nego li je Hupsch uopće postao svjestan situacije. Zvijer se odvojila od zemlje skočivši u gornji najmračniji kut prostorije, a Hupsch se panično povukao u dijametralno suprotni kut drhtavo pokušavajući izvući svoj magnum. Zvijer je primila nekoliko metaka prije nego li se obrušila s vrha na crnca zabivši mu obje šake s kandžama u prsa zakucavši ga na zid. Izgrgaljao je nešto krvi i ispucao još dva hica u trbuh zvijeri na što mu je ona odgrizla pola vrata i bacila ga na pod. Glava mu se gotovo otkotrljala s vrata.
Nakon što se zvijer okrenula prema Hupschu ovaj je ispucao iz magnuma i promašio. Zvijer je potrčala i ovaj put je Židov bio precizniji. Hitac je pogodio zvijer u prsa i ova je zateturala tik ispred Židova, uspjevši mu samo otrgnuti zlatnu lančugu s prsa. Pokušao je pucati u zvijer dok je ležala na podu no ova mu je nogom nekako izbila pištolj iz ruku.
U čudnom slijedu zbivanja Hupsch je skočio na zvijer, uzeo zlatnu lančugu s poda, primio je s obje ruke zabacivši zvijeri ga za vrat. Stiskao je što je jače mogao. Zvijer se bacakala grebući ga kandžama po leđima i nogama. Osjećao je kako mu komadi kože i mesa otpadaju no nije smio popustiti. Stiskao je sve jače, pomicao lanac lijevo desno kao da pili panj sve dok zvijeri nije potekla krv iz vrata. Pilio je i pritiskao, vikao, komadi mesa su mu otpadali s leđa, a zvijer se borila i urlikala grebući. Umirila se tek kada joj je, odrubivši lancem, držao glavu u vlastitom naručju.
Bio je presretan što je živ. Smijao se poput djeteta. Uvijek je bio ponosan na vlastite ruke. U teretani je mogao gotovo najviše podići na biceps. Tko je mogao očekivati da će mu to ikada zatrebati osim za liječenje kompleksa niskog rasta i kovrčave proćelave kosice. Glava mu se u rukama ponovno pretvorila u glavu crnkinje, a tijelo zvijeri u tijelo slabašne crnkinje.
- Ne, ne, ne, ne! mislio je gledajući zabezeknuto tu metamorfozu. Tko će mu sada vjerovati? Svi će misliti da je on sve ovo napravio! Kako će ovo objasniti bilo kome, policiji, familiji. Ne, policija nije smjela doznati ništa. Zbog familije, ne samo zbog njega. Mora misliti čisto. Laganje mu nikada nije išlo. Ne barem u ovom elementu uzroka i posljedice. S lovom i zlatom je znao krasti i lagati. Ali ovo! Koju da sada priču smisli? On je zlatar a ne hitmen kvragu! Što da kaže Donu, koga da nazove? Sve će se saznati kroz sat vremena kada momci iz Familije održavaju večeru za Badnjak. Don je sve pozvao u svoju vilu. A onda polnoćka i tulum. Kako će na tulum bez donovog poklona? Morao je razmišljati i razmišljati brzo. Mora preuzeti odgovornost, izvući se iz ovih govana. Srediti sve za familiju, samo tako neće najebati! Samo kako? Mora misliti brzo, djelovati još brže.
Post je objavljen 15.12.2009. u 01:54 sati.