Pregled posta

Intervju sa mnom u "Glasu Slavonije": Klimatske promjene

Danas je u dnevnom listu "Glas Slavonije" objavljen razgovor sa mnom, povodom Konferencije UN o klimatskim promjenama u Copenhagenu. Novinar mi je poslao neka pitanja jučer elektronskom poštom i odgovorio sam na isti način. Nisam mislio, da će to biti objavljeno posebno, kao intervju. Sve pet, samo što piše da sam "jedan od čelnika Zelene akcije". Ja nisam ništa o tome govorio, a novinar je valjda naprosto pretpostavio, da moram biti čelnik nečega.

Ispravno bi bilo "jedan od bivših čelnika Zelene akcije" (i osnivač - to ostaje! Slijedeći mjesec slavi se 20 godina.). A moglo bi i "jedan od bivših čelnika Zelene liste" (i osnivač). I recimo "Jedan od bivših čelnika Hrvatske blogerske organizacije" (i osnivač...). Hm... ima toga još...

A fotografija - stojim ja i držim govor, a velika hrvatska zastava vijori - je s prosvjeda 15. ožujka 2008,, povodom inicijative za referendum o pristupanju NATO-u.


ZELENI HRVATSKE POKUŠAVAJU ISPRAVITI BLAMAŽU HRVATSKE NA KONFERENCIJI O KLIMI U KOPENHAGENU

Čovječanstvo će preživjeti, ali postoji opasnost od teškog sloma civilizacije

Objavljeno: 14.12.2009

ZAGREB – Konferencija o klimi, koja se održava u Kopenhagenu, za Hrvatsku je počela neslavno, kako su i predviđali aktivisti “Zelene akcije”. Naime, zbog svog upornog inzistiranja na umjetnom povećanju emisija štetnih plinova i službenog stava hrvatskog izaslanstva da se našoj zemlji dopusti povećanje emisija od šest posto do 2020. godine, za razliku od većine država svijeta koje su najavile smanjenje od 20 posto i više, Hrvatska je dobila nagradu globalnog civilnog društva za najgoru državu na svijetu u klimatskim pregovorima. Riječ je o nagradi “Fosil dana” o kojoj na kraju svakog dana Konferencije glasaju svjetske organizacije civilnog društva prisutne na konferenciji.

Kompromis će biti postignut

Zoran Oštrić, jedan od čelnika “Zelene akcije”, nije iznenađen jer je hrvatska službena delegacija zauzela tradicionalistički stav.

– Sprječavanje klimatskih promjena teška je muka i obveza, pa zato treba kopati rukama i nogama da se prihvate što manje obveze. Sav im je interes u tome, da Hrvatska dobije višu “kvotu” za sljedeće desetljeće, pa da se moramo što manje truditi oko prilagodbi. To je posebno žalosno, jer Hrvatska nema neku veliku industriju koja bi imala interes da se mjere ne provode: ne proizvodimo automobile, zaliha ugljena nemamo, a zalihe nafte i plina brzo će biti iscrpljene. Naprotiv, imamo mogućnosti unošenja inovacija: solarne energije, industrije građevinskog materijala i slično. Čak možda, recimo, proizvodnja električnog automobila. Samo treba uočiti prilike, tvrdi Oštrić.

Po njemu, nemoguće je prognozirati ishod konferencije do samog kraja.

– Golem je broj interesnih grupa i lobija, država, kompanija, društvenih pokreta, znanstvenika... Međutim, nekakav će sporazum, uz neizbježne kompromise, svakako biti postignut, siguran je čelnik “Zelene akcije”, čijih je tridesetak aktivista nazočno u Kopenhagenu, što bi, kaže, trebalo pridonijeti popravljanju negativnog imagea koji je Hrvatska dobila.

– Nekakav dogovor će biti postignut, samo je pitanje hoće li to biti dovoljno. Važno je, naglašava Oštrić, da se konačno shvatilo čak i u novoj američkoj administraciji kako treba razmišljati dugoročno, 40 godina unaprijed.

Kratko razdoblje rasipništva

– Klimatske promjene samo su dio sveopće ekološke krize i krize resursa, koji će kulminirati sljedećih desetljeća. Zemlja će preživjeti, čovječanstvo također, ali moglo bi se dogoditi da dođe do teškog sloma i nazadovanja civilizacije: da napori jednostavno ne budu dovoljni. Svi danas ovisimo o uvoznoj energiji: plinu koji stiže iz Rusije (bez kojeg, recimo, nema ni mineralnih gnojiva!), ugljenu iz Australije itd., pa onda, brodovi koje pokreće nafta donose nam banane iz Južne Amerike i brojne druge stvari koje prihvaćamo kao obične... Teško je zamisliti da naša djeca i unuci na to više neće moći računati. Nuklearna energija ne rješava problem, jer zalihe urana također su ograničene, a problem nuklearnog otpada nerješiv. Pravo je pitanje hoćemo li uspjeti naći zamjene u tih 40 godina, ili će naše doba ostati zapamćeno kao kratko razdoblje nepojmljive raskoši i rasipništva. Ali ipak postoji šansa da šteta ne bude nepopravljiva. IPCC predviđa da bismo uz snažne mjere mogli zadržati globalni rast temperature do 2100. godine na dva posto, zaključio je Oštrić.

Hrvatska zanemarila ekologiju

Čini se kako će u idućem razdoblju najveći problem biti natjerati hrvatsku Vladu da promijeni svoj stav prema zagađivanju. A to se, prema mišljenju čelnika “Zelene akcije”, može kroz ekološke pokrete, medije, odgovorne znanstvenike i svjesne pojedince koji moraju nastaviti uvjeravati političare da klimatske promjene jesu problem koji bi Vlada uvijek trebala imati na pameti.

– Danas misle da je dovoljno da se time bavi jedan nevažni odsjek u jednom manje važnom odjelu jednog ministarstva. Opća ekonomska politika države morala bi poticati proizvodnju i industriju – ali ne bilo kakvu nego onu koja će nam omogućiti budućnost, kaže Oštrić.

Dražen BOROŠ

Post je objavljen 14.12.2009. u 23:08 sati.