Nastavak (kompletan tekst možete skinuti OVDJE)
... Pip uči o Thompsonu...
Poglavlje peto
Otac nije imao snage razgovarati, samo je otišao po kutije i bacio ih pred Philippea. U njima su bili albumi sa slikama, glazba Marka Perkovića Thompsona, zastava, kapa i mač.
Preslušao je po stoti put albume i konstantno mu se vrtilo po glavi pitanje zašto su mu to sve prešutili. Objašnjenja o tome kako je njegov djed bio protivnik različitog i kako nije mogao podnijeti da mu sin radi u jednoj srpskoj firmi te da se ženi nekime tko je srpskog porijekla, nisu mu bila dovoljna. Pip nije uspio shvatiti da bi netko njegova oca proglasio izdajicom zbog tako nečega.
- Slušaj sine.
U sobu su mu došli majka i otac, po prvi puta s namjerom da mu sve kažu.
- Tvoj djed je bio stavova koji nisu odgovarali modernom dobu, a kad je otkrio da je Dunjin otac Srbin odlučio mi je zabraniti da je oženim. Nisam to mogao, bila mi je sve. Kako se nikada nisam s njime slagao, najblaže rečeno, to je bila kap koja je prelila čašu i uzviknuo je da me se odriče. Samo, nije bilo tako jednostavno, njegovi zagriženi fanovi su mi uništavali život, maltretirali Dunju...
Morao se pribrati Petar jer dugo nije o tome pričao niti razmišljao...
- Znaš, tvog su djeda iz Švicarske protjerali, nešto ranije i iz Nizozemske, a taj primjer slijedile su i sve druge zemlje osim susjednih nam. Zato je svoje stvaralaštvo okrenuo u tom smjeru i rekao da ako žele ustašu dobit će ga. Imao je mnogo fanova i cijelo vrijeme je bio ogorčen, kao da mu je nešto ukradeno.
Pričali su i pričali, nikad toliko...
- Ipak, njegovo ponašanje nema opravdanja, on nikako nije mogao podnijeti da ne mogu za njega vrijediti jednaka pravila kao i za ljude iz zemalja gdje nastupa. Oni su mogu dozvoliti nacionalizam, ali ne mogu dozvoliti val nacionalizma manjina u zemlji. Zato je postao tvrđi, otvoreno je počeo mrziti, gušio se u mržnji.
Pip je na to malo poskočio...
- Shvaćate li vi da uz sve mene, vas.. Sve nas tretiraju kao da smo stranci?! Prošlo je skoro pola stoljeća otkad je protjeran, ali ništa se nije promijenilo, Hrvati su isti kao i prije, čvrsti u desnim stavovima...Ali neće doma, nitko neće doma, ovo im je dom. Oni bi ga preokrenuli, žele i ovce i novce! Kad im pjevam nose ustaške odore i ovakve kape...
Pokazao je rukom na kapu koju mu je poklonio Mate.
- Shvaćamo to, ali to je samo u takvim sredinama, gdje se sve miješa, drugdje je bolje.
Uvjeravali su ga roditelji.
- Ma gdje?! Zašto se nešto mora miješati?! To je fašizam, ista stvar! Samo im se treba zaprijetiti deportacijom i odbacit će hrvatstvo. Sve je to gluma, svi to shvaćaju, ali nekome odgovara da se tu i tamo prolomi ustaštvo, pa na to slijedi reakcija... Kako ne shvaćate sve ovo?!
Istrčao je iz sobe, daleko na ulicu i kroz glavu mu je prolazilo sve što je otkrio. Djed, roditelji, Hrvatska, Švicarska, Zapad, Balkan, ustaše, nacionalizam... I odlučio je, htio je na švicarski način pokazati Švicarskoj kakva je, a Hrvatima iz dijaspore koliki su Hrvati.
* Nastavak slijedi
Post je objavljen 14.12.2009. u 14:55 sati.