Idilica.
Vani pada snijeg, prvi.
Još je čist, čak i u Zagrebu, ali ajmo biti malo sanjarljivi pa zamislimo neko seoce. Ja ću zamisliti Severin, da ne moram puno maštariti a ti zamisli šta god hoćeš.
Snijeg je ovdje bijel dok se ne otopi. Grane drveća se savijaju pod težinom četri i po centimetra snijega na njima i sve izgleda kao na onim kičastim božićnim razglednicama. Samo srne fale. Njih su ubili jebeni lovci.
Sjedim pred kaminom i kroz staklena vrata gledam krupne pahulje i mačka koji čeka da mu otvorim vrata. Ne ustaje mi se pa se napola otkotrljam do vrata a napola odvučem (na guzici). Mačak je unutra a sa njim ulazi i hladnoća.
Da nisam pred kaminom trebala bi mi dekica.
Idemo natrag u Zagreb, jebo ovo, za ovu maštariju mi treba dekica.
Dakle, snijeg. Iako je još sve blistavo i čisto već se nazire bljuzga i tamne mrlje koje će ispušni plinovi automobila napraviti na snijegu. Mrzim prljav snijeg. Spuštam rolete.
Nema veze, znam da je vani prvi snijeg i da su svi raznježeni pa se ufuravam da sam i ja sva treperava od snijega.
Osim kad treba izvesti kujetinu, onda se od hladnoće trese ona. Trebala bi joj obući neku bundicu ali kako sam protiv krzna (ali joj dopuštam da zadrži ono sa kojim se rodila) ništa od toga. Neka pišne na brzinu pa će i ona pod dekicu.
Natrag na priču.
Ok, snijeg je vani, rolete su spuštene a Od Opaka Psica i ja smo ispod dekice. Svaka svoje. Moja je žuta.
Ah, kako ugodno i toplo. Gotovo kao da nije zima. A je. I zato, treba mi kakao.
Nemam kakao doma.
Jel može čaj?
Čaj mi nekako ne paše uz idilicu iako imam onaj od jabuke sa cimetom.
Cimet ide uz snijeg i kamin (ali kamin je u Severinu a ja sam u Zagrebu; ništa od toga).
Kava? Jakobs kapućino ili ledena.
Ima već neko vrijeme kako sam zaključila da ne volim topla pića i da zato i nisam kakaopija, kavopija, čajopija.
Ledena kava ne ide uz snijeg.
Šta da pijem?
Kuhano vino?
Ne pijem alkohol.
Pa šta, valjda i ja mogu imati porok koji nemam.
Ništa onda.
Imam dekicu, imam spuštene rolete (da ne vidim bljuzgu), imam dobru knjigu.
Kinga, ni manje ni više....iako, da se ne lažemo, i ne može više od Kinga....
Aaaaahhhhhh.....
Dekica, King, rolete....CEDEVITA!!!!
Otkrivam se, odbacujem dekicu na Pso-vku (koja sad ima dvije i sasvim je zadovoljna novonastalom situacijom) i radim si Cedevitu. Nije onakva kakvu volim (kao da mi je žao dati) ali nema veze, pravit ću se da pijem nešto žestoko.
Ponovo sam pod dekicom, sad imam sve.
Snijeg, dekicu, Cedevitu umjesto kakaa (koji baš i ne volim, ako ćemo pravo), Kinga....
I mačića.
Popeo se (gad mali) na rame i prede.
Hrkanje životinje je jedina stvar koja me lakše uspava od predenja.
Sad mi se spava.
Odložim Kinga pažljivo, da ne zgužvam korice pa idem malo spavuljiti. Ubiti oko, ili dva.
Ali, čekaj ne spava mi se.
...
...
...
...
Idem peglat.
Nisam ja za idile.
Za one koji žele znati više:
moje predbožićno raspoloženje
Post je objavljen 14.12.2009. u 12:24 sati.