Koliko sam daleko spremna ići
da bih udaljena od zemlje
stigla što bliže nebu
Koliko mi je nebo daleko
u ovom trenutku
na ovoj dubini
i visini
Zagledana u otkucaje dana
pronalazim nove obzore
osluškujući nalete vjetra
što me čiste i nose
sve dalje dalje
Moje oblikovanje ne prestaje
i kroz protjecanje vremena
pronalaženje prostora
za slobodu od njih
u vječnosti kojoj navirem
Ne odustajem od puta
meni darovanog
za mene prokrčenog
u mene utisnutog
da ga svaki dan
iznova slijedim
vjerujući da ima svoj cilj
A svaki doseg cilja
udarac je odustajanju
pobjeda ustrajnosti
hrabrosti odvažnosti
na nas nitko ništa
ne udaljuje od Ljubavi
Ljiljana Katić, Dugo Selo, 6.12.2009.
Post je objavljen 14.12.2009. u 10:43 sati.