Vrime je Adventa, vrime zornica.
Mnogi se ustaju rano i odlaze na ranu svetu misu.
Ja ipak idem na kasnu.
Ali nije da nemam neke svoje zornice.
Evo na primjer jutros je prava pravcata zornica.
Je da nisam na misi, i neusporedivo je s misom, ali zornica je valjda i kad se u zoru probudiš...
pa se malo pomoliš...
....................
A vi kad se probudite u noći, šta radite?
Netko broji ovce. Netko broji novce.
Netko prebire zrnca krunice. Netko prebire beskorisne misli.
A ja? Ne brojim ni ovce ni novce.
Brojim... zdravomarije... a i možda i prebirem neke beskorisne misli.
Jer se zabrinem... 'šta li će bit...?'
Prvo otajstvo... ali ne mislim na otajstvo...
mislim kako li je nekom tko se sprema na ozbiljnu operaciju...
Drugo otajstvo... ali ne mislim na otajstvo...
mislim kako li će se osjeća neki branitelj kad se u rano jutro prene oda sna
i možda ima PTSP... jer ima ratne noćne more...
Treće otajstvo... ali ne mislim na otajstvo...
mislim kako li će ispast plod nekog truda...
..............
Je, je... zornica je i kad se ujutro rano probudiš i ne znaš šta bi sa sobom
pa zaključiš
da je to ISUS koji želi tvoje budno društvo
u molitvi koja makar izgleda kao da to nije (zbog misli koje bježe)
... ali ON se može i s tim malim doprinosom poslužiti
na spasenje duša...
jer želi naš mali doprinos
ma kako se činio jadan... i bijedan...
Post je objavljen 14.12.2009. u 05:21 sati.