Marketing
Rose and Dragon (2), short story
photo by rU
Ruža i Zmaj (2), kratka priča ...
(prethodni nastavak)
Ulaz u mali hotel u kojem je Rose odsjela bio je diskretno osjetljen. U holu su treperile svjećice na jelki već okićenoj u očekivanju blagdana i Rose je, prošavši kroz hol prema izlazu, dodirnula stakleno zvonce koje je visilo s grančice jelke. Recepcionar je na tihi zvuk zvonca podigao pogled i nasmiješio se Rosei.
Ponoć je već bila prošla, ulice su bile neuobičajeno prazne i tihe, a Rose nije mogla zaspati iako ju je rano ujutro čekao put kući pa je krenula popušiti još jednu cigaretu vani, pred ulazom u hotel. Ulica je bila prekrivena debelim slojem snijega koji je uporno padao. Rose podiže glavu i zagleda se u krupne pahuljice koje su se rojile u snopu svjetlosti s hotelskog ulaza. Sklopi oči i duboko udahne svjež zrak osjećajući kako joj pahulje miluju trepavice i hlade vrele usne. Na um joj padoše stihovi - u pahuljama tišina je sama ... No, tek što je to pomislila, njezin se mobitel oglasi zvonjavom.
Ne budim te valjda ...
Bezobrazno je od mene zvati te u ovo doba ... oprosti ... ali nisam više mogao podnijeti čekanje ...
Silvestrov je šapat zvučao hrapavo i promuklo, no to nije bila promuklost od prehlade. Rose je u tom šaptu čula tako snažnu želju da se gotovo prepala. Silvestar je obično bio trezven i suzdržan. Iako joj je jednom priznao kako ni s kim, osim s njom, nije potpuno otvoren i neposredan, Rose nikad nije vidjela kako Silvestar gubi kontrolu nad sobom. I dok ju je ljubio, Rosei se činilo da Silvestar, krajnjim naporom, uspijeva zadržati nadzor nad sobom. Ponekad bi, poslije, pomislila kako je Silvestar ne ljubi kao ženu, već kao nedoraslu djevojčicu, bojeći se da je ne povrijedi ili ne uvrijedi.
Budna sam, pušim pred ulazom u hotel ... i brojim pahulje ... reče mu.
Čekat ću te sutra na stanici ... prošapta Silvestar. Ne mogu te 'iščekati' ...
Uslijedila je kratka stanka, a zatim Silvestar reče: Donesi koju pahulju iz Krakowa, moja snježna kraljice ... i prekide vezu.
...
Rose ugasi cigaretu, uđe u hol hotela i prođe pored recepcionarova pulta.
Recepcionar je bio razočaran jer mu Rose nije uzvratila smiješak, kao što je to ovih dana uvijek činila, pa čak nije niti odgovorila na njegovo 'laku noć'. No Rosei je u mislima je još uvijek zvonio Silvestrov glas i zadnje riječi razgovora - moja snježna kraljice ... i pitala se zašto je Silvestar nakon toga tako naglo prekinuo vezu, ne pruživši joj priliku da ga upita ...
(nastavak slijedi)
...
dodatak: