by Annebelle
Kako da se nosimo sa nasrtljivcima? Od dosadnjakovića na internetu, do wannabe stalkera, bullying šefova pa sve do pravih siledžija sa oružjem u ruci, svatko je više puta u svom životu uletio u neke od ovih situacija.
Kad smo odrastali, roditelji su nas učili da se potučemo sa svojim bullyjem jer će nas onda ostaviti na miru, i u kontekstu nekog dječjeg društva, možda to ima neke logike. No pravilo je da se nasilje nasiljem ne izbija, jer to je kao dolijevanje ulja na vatru.
Kad god se spomene nenasilni protest, svi odmah pomisle na Mahatmu Ghandija koji je pokazao čitavom svijetu da je nenasilni protest puno jači nego što se to na prvi pogled čini, no za tako nešto trebaju zaista velika muda i veliki broj ljudi koji se kreću kao rijeka, koji zakrče cijeli centar grada tako što jednostavno sjednu.
U većini situacija nasilja mi ćemo biti sami. Ili će nas nasilnik uloviti nasamo, jer nasilnici su kukavice, idu na najslabijeg i boje se otpora, a ako i budete napadnuti javno, vrlo vjerojatno ćete naići na šutnju i nereagiranje okolice. Dakle, uzdaj se u se i svoje kljuse.
Najbolji način da se obranite od nasilja je ako ste o tome već prije razmišljali.
Preventiva. Roditeljsko učenje ili u školama, na tečajevima ili jednostavno promatrajući druge, koje sve opcije imamo da se odbranimo. Kao tipični tečaj samoobrane, gdje vam instruktor pokaže kako da se izvučete iz pozicije kad vas netko davi, kad sjedi na vama, kad ima nož uperen u vaša leđa, tako postoje i suptilnije metode u slučajevima napada, pogotovo verbalnog, koje možete iskoristiti da dobijete pomoć i jasno siledžiji date do znanja da vas ne može maltretirati.
Prvo samo da izdvojim situacije gdje nam je tjelesni integritet ugrožen. Recimo u slučajevima roditelja ili muža/žene, koji vas iz dana u dan maltretiraju u kontekstu domestic abuse. Također situacije gdje vas netko pokušava silovati, pretući i slično. To su iznimno opasne situacije u kojima stav i razgovor ne pomažu previše, već je najvažnije preživjeti i prvom prilikom pobjeći na sigurno.
Jedna od posebno stravičnih situacija je silovanje i napad na ulici, pa pođimo od toga što možemo napraviti da budemo pošteđeni tog iskustva (naravno, nekad svi naši napori ipak ne urode plodom, ali ovo su neke sugestije):
1. Manijaci su kao lovci, oni svi imaju istančan nos za najlakšu žrtvu. U zatvorskim studijama liječnici su dobili vrlo konzistentne odgovore od silovatelja, zašto biraju određene žrtve. Kao prvo, mršavije, manje i slabije žene, kao i one sa dugom kosom spadaju u omiljene jer ih je lakše savladati. Duga kosa se može povući dok žena bježi, ili čini žrtvu dezorijentiranom ulijećući joj u oči, tako da ako ste sami na cesti, stavite kosu u šal ili tako nešto samo neka ne leprša okolo. Također, štikle i suknje usporavaju ženin bijeg i stoga, iz čisto praktičnog razloga silovatelji biraju žene koje se tako obuku, kao i one koje hodaju nesigurno, gledaju u pod i odaju nedostatak samopouzdanja. Najrjeđe žrtve su one žene koje hodaju u hlačama i ravnim cipelama, zavezane i nedostupne kose, slobodnih ruku i kreću se samouvjereno gledajući ravno ispred sebe.
2. Najveća frekvencija napada je oko 6 – 6:30 popodne kad se većina ljudi umorna vraća s posla jer im je tada obrana niska i manje su sposobni primijetiti ako ih netko prati.
3. Također, kada idete prema autu, nemojte se zatrpati vrećicama iz kupnje, jer to je još jedan način da vas manijak izabere, jer su vam obje ruke zauzete.
4. Imajte ključ pripremljen u ruci i držite ga tako da ako vas netko napadne možete mu ključeve zabiti u ruku, nogu ili lice. Iznimno je bolno i može vam dati šansu da pobjegnete.
5. Mobitel ima i svoje dobre namjene, pogotovo ako vam se dogodi da vam je auto negdje stao ili da bježite pa možete pozvati policiju. Ako ste sami u autu, i netko vas udari, najbolje vam je da nastavite voziti do prve policijske postave i tamo razmijenite podatke u prisustvu policije, nemojte izlaziti sami van.
6. Ako možete, obavite tečaj iz samoobrane makar jednom svake dvije godine. Ako se nedajbože nađete u lošoj situaciji, ono što ste tamo naučili bit će vam biti od neprocjenjive vrijednosti.
Što se tiče situacija konstantnog maltretiranja supružnika ili roditelja, to je prevelika tema za ovaj post, o njoj imate puno literature na netu. Najvažnije je nekome se povjeriti, jer ako nikome ne kažete, nećete vas nitko podržati da se iz situacije spasite. Sigurnost je na prvom mjestu tako da kada odlučite nekome reći, napravite čvrst plan i pazite da se ne uvalite u još opasniju situaciju tipa, rekla sam policiji ali sam se onda sažalila na njega i ipak otišla s njim doma. Tada se najveći postotak ozbiljnog nasilja događa i trebate pod svaku cijenu izbjeći takve situacije.
Što se tiče uvjetno rečeno “blažih” oblika nasilja, tu je naša šansa da kao društvo reagiramo i pošaljemo najjaču poruku da nasilje nećemo tolerirati. Ovo su najčešće situacije, maltretira vas šef, učitelj ili dijete u razredu. Možda vas gnjavi neka budala na blogu ili netu, kolegica vas konstantno trača i sabotira, možda vas blagajnica obezvrijeđuje u trgovini ili vas medicinska sestra psuje jer joj se ne da raditi njen posao.
Mi kao društvo i pojedinci imamo odgovornost da to ne trpimo. Situacija je trenutno toliko loša, nasilja ima toliko da se čini kao da je to nemoguća misija. Ljudi polako gube svaku nadu ne shvaćajući da im nitko neće pomoći ako si sami ne pomognu.
Netko vas tlači? Znajte svoja prava, bila to blog prava, prava na žalbu na radnom mjestu, u bolnici ili trgovini, zakonska prava, ili zakon o stalkiranju. Naravno da sada, u ovakvoj klimi, svi su malodušni, ali negdje se mora početi.
Ako dovoljno jasno date svojoj okolini do znanja da nećete tolerirati nasrtljivce, ubrzo će vas takvi početi izbjegavati. Ako sljedeći put podržite nekoga tko se brani od nasrtljivaca, već se dvoje ljudi bori za istu stvar. Nadajmo se da će ostali, s vremenom, razviti osjećaj samouvjerenosti i samopoštovanja i radije nego pričati, u stvari početi raditi isto.
Dakle, prvo što treba učiniti je dati nasrtljivcu jasno do znanja da njegovo ponašanje nećete tolerirati. Netko vas proganja na blogu ili vam šalje neukusne poruke i ljubavna pisma, stari dečko vas proganja, kolegica vas ogovara iza leđa i širi laži? Najbolje je jasno i javno, bez obzira na mlaku reakciju okolice, opisati im u facu što rade i zahtijevati da odmah prestanu. Pred svima. Pa kad ovi počnu glumiti žrtve (jer uvijek nasrtljivci pokušavaju okriviti svoju žrtvu i čak najčešće tvrde da one njih u stvari maltretiraju, jer nasrtljivci su prirodno iznimno uspješni manipulatori), ostati pri svome bez da na ikakav način s njima raspravljate. Samo ponavljajte osnovnu rečenicu tipa: ”Ti lažeš i moraš to odmah prestati raditi”. Nikako ne zašutiti, nikako im ne dozvoliti da vas maltretiraju jer to nasrtljivce samo ohrabruje. Naravno kad kažemo da ih trebamo ignorirati i ne pridavati im pažnju, to uključuje sve rasprave sa njima. Ali osnovno inzistiranje da prestanu, pred svjedocima, je najbolji način da ih se riješite, a NE šutnja.
Ako to ne upali, svakako skupljajte dokaze. Sve poruke, neželjene poklone ili dokaze laganja i ocrnjivanja čuvajte, ali na to nikako nemojte odgovarati osim inzistiranja da prestanu. Ako vam neko prijeti u četiri oka, probajte predvidjeti kada će to sljedeći put napraviti pa uključiti snimanje glasa na mobitelu, stavite mobitel u džep i snimite razgovor bez znanja nasrtljivca ili povedite kolegicu ili prijatelja na razgovor tako da imate svjedoka. Kada skupite dovoljno dokaza, već unaprijed odredite sve metode prijavljivanja, od nadležnih na poslu do nadležnih u. policiji te krenite tim putem. Ogromna većina situacija nikada ne eskalira tako daleko jer, sjetite se, nasrtljivci su kukavice i kad im na taj način pokažete zube idu tražiti lakši plijen, ali je važno na vrijeme se pripremiti u slučaju da ih zbilja morate nekome prijaviti.
Svi odmah padnemo u iskušenje da se riješimo dokaza, bacimo neželjene poklone, obrišemo uvredljive ili prijeteće komentare i poruke. Ne, treba ih, ma kako mučno to bilo, sačuvati jer će vam možda kasnije trebati. Previše žrtava nasilja je došlo u situaciju da su takav materijal bacili ili uništili pa policija ili nadležni ih nisu mogli zaštititi uslijed nedostatka dokaza.
Nasilje se spriječava na svakom koraku, samo zato što vam netko nije slomio ruku, dao otkaz ili vas silovao ne znači da niste u neugodnoj situaciji gdje vas netko napada. Uvijek stanite u svoju odbranu i odbranu drugih, naravno ne tako da sebe dovedete u opasnost, ali ignoriranje, šutnja, trpljenje i negiranje nisu opcija ako doista želimo sebe i društvo zaštititi od nasilja i napraviti bolji svijet, ako ni za kog drugog, onda za svoju djecu.
p.s. ovo nam je 100-ti post !!!
Post je objavljen 13.12.2009. u 16:28 sati.