Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/babl

Marketing

lopovluk Zagrebparkinga


PASTIR STOKE

SITNOG ZUBA

Ustavni sud je ocijenio da su kazne koje naplaćuje Zagrebparking neustavne, nezakonite. Uzimati nešto od nekoga protiv njegove volje i protiv zakona zove se lopovluk. Nakon što je to ustanovljeno i objelodanjeno, umjesto da se taj lopovluk momentalno prekine i onemogući za sva vremena, Zagrebparkingu je dozvoljeno da i dalje provodi taj isti lopovluk. Time su i čuvari zakonitosti postali saučesnici u krađi.

Umjesto da se ulovljeni u lopovluku pokriju ušima i zavuku u mišju rupu, u Zagrebparkingu smišljaju doskočicu kojom bi presuđeni lopovluk zamijenili nekim drugim, samo da im jedan od izvora prihoda ne presahne. Pa ako im i smišljena novotarija jednoga dana bude demaskirana kao lopovluk, nije važno. Jedino što im je važno jest da se njihova berba novaca po ulicama ni u jednom trenutku ne prekine.

Dozvolivši nastavak očiglednog i dijagnosticiranog lopovluka dok se pljačkaši ne dosjete nekom drugom načinu kojim bi provodili isto, organi zakona i reda jasno su pokazali na čiju su se stranu stvrstali: na stranu lopova, a protiv onih koje se pljačka. Uzevši to u obzir, zaista je čudno da je Ustavni sud donio presudu koju sam naveo na početku ovog teksta. Reklo bi se da je posrijedi neka bajkovita priča u kojoj ni organi zkona i reda nisu jedinstveni, kao one vile iz bajke o Trnoružici: jedna s jednim namjerama obdari novorođenče prokletstvom, a druga, s drugim namjerama – da se ne moraju izravno konfrontirati – obdari ga drugim darom koji poništava prvi. Koliko god međusobno neusaglašene, vile djeluju složno: međusobno se ne svađaju, a u ishodu djetetu ipak donesu dobro. Tako i naši nadziratelji i provoditelji zakona izbjegavaju međusobne sukobe, a u konačnom ishodu djeluju kao jedinstvena organizacija kojoj je cilj da se što dublje zavuku u džepove onih u čijem interesu navodno rade.

Nema dvojbe da Zagrebparking radi i nešto korisno: brine o uvođenju reda u parkiranje u velikom gradu i nadzire ga, pa je normalno da se na neki način i naplaćuje za svoj rad, što mu omogućuje da to radi.

Problematično je kada se na to nakaleme elementi drumskog razbojništva, a alarmantno kada se lopovluk izrodi u osnovni cilj kome je korisna funcija samo pokriće.

Da je posrijedi ipak prvenstveno lopovluk ukazuje dosadašnja praksa kao i najave aktualnih nakana.

Zagrebparking se dosjetio naplaćivati parkiranje preko mobitela, što je zaista vrlo pogodno. Hvali se da ima jedan od najboljih sistema u svijetu, ako ne i najbolji. U novinama je bilo nekoliko članaka u kojima su se dičili kako je taj sistem primijenjen i u nekim drugim gradovima u svijetu. Dosadašnja praksa vidljiva je, recimo, iz donjeg primjera:

Ostavio sam automobil, ali nešto me je omelo te sam zaboravio odmah uplatiti. U međuvremenu dok mi je to palo na pamet naišao je kontrolor i ostavio obavijest o takozvanoj „ugovornoj kazni“ (o kojoj se s nikim nisam dogovorio, a Ustavni sud ju je proglasio neustavnom). Ne znajući za već ostavljenu kaznu, preko mobitela sam uplatio pariranje i sistem je uredno prihvatio uplatu. Drugim riječima, bez ikakvog srama su se drugi put naplatili za nešto što su već višestruko naplatili. Nije moguće da je nemoguće najbolji sistem na svijetu naučiti prepoznavati je li nešto već plaćeno. Na isti način kao što uzvraća obavijesti da je nemoguće produžiti uplatu parkiranja zbog ograničenja u vremenu moglo mi se odgovoriti i da se odbija uplata jer je već izdana kazna. Ali ne! Mrtvi-hladni su spremili mojih osam kuna na svoj konto kao da je to nešto samo po sebi razumljivo i sasvim u redu.

Kada bih se zainatio vjerojatno bih sudskom tužbom nakon nekoliko godina uspio dobiti da mi se tih osam kuna vrati ili da se barem kazna umanji za taj iznos. Ali tko će gubiti vrijeme i živce zbog osam kuna, naročito kada se već živcira zbog onih dvjesto i pedeset? No ono što je za mene zanemarljiva sinica, u gradu u kojem svakodnevno parkira nekoliko stotina tisuća automobila, za onog tko na taj način sprema osam po osam kuna u džep, godišnje je vrlo privlačan iznos. Taj iznos je vjerojatno daleko više nego dovoljan da se sistem prilagodi da tako nešto ne radi, ali i više nego dovoljan razlog zašto se to ne želi učiniti.

Najava takozvanog „dnevnog parkiranja“, naplata dvjesto i pedeset kuna od onoga tko ostane nekoliko minuta više od sata vremena na parkirnom mjestu, prijetnja je jednako bezobraznim lopovlukom. Kao – sistem može evidentirati naplatu za sat vremena, ali nikako ne može evidentirati stvarno vrijeme parkiranja, recimo da mu se javi i vrijeme odlaska kao što se već javlja vrijeme dolaska. Moguće se „zabuniti“ na tuđu štetu, ali nije moguće ukloniti takve „zabune“? Moguće se „zabuniti“ na tuđu štetu, ali nije moguće ukloniti takve „zabune“! Ne budite naivni.

Briga Zagrebparkinga za zagrepćane jednaka je brizi pastira koji brine za ovce samo zato da bi ih mogao striči i povremeno poneku okrenuti na ražnju. Dokle god zagrepčani trpe bahćenje takvog parazita pokazuju da su kolektivno ništa drugo nego stoka sitnog zuba.







Post je objavljen 13.12.2009. u 13:16 sati.