Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/osfbratstvo

Marketing

SVETI IVAN OD KRIŽA - TAMNA NOĆ DUŠE

POGLAVLJE 9.
O ZNAKOVIMA PO KOJIMA SE POZNA DA DUHOVNI ČOVJEK IDE PUTEM NOĆI
OSJETA ILI PUTEM ČIŠĆENJA OSJETA
1. - Budući da suhoparnost često može nadoći, ne zbog noći ili čišćenja
osjeta, nego - ili zbog grijeha i nesavršenosti, ili zbog mlakosti ili zlovolje i lošeg
raspoloženja dat ćemo ovdje neke znakove po kojima se može raspoznati da li
suhoparnost ovisi o čišćenju ili o kojem od spomenutih drugih uzroka. Po mojem
su mišljenju za to tri glavna znaka.
2. - Prvi je da čovjek, kao što ne osjeća ugodnost i utjehe u Božjim stvarima,
tako je ne osjeća niti u kojoj od stvorenih stvari. Jer kad Bog postavi dušu u
tamnu noć zato da joj otvrdne i očisti osjetne požude, ne pušta joj da nade
zadovoljstva ni u kojoj stvari. Po tome se pozna da suhoća i odvratnost vrlo
vjerojatno dolaze do grijeha ili zbog nanovo počinjenih nesavršenosti: jer, da je
tako, osjećala bi se u naravi kakva sklonost ili volja da se uživa u kakvoj drugoj
stvari različitoj od Božjih. I zaista, kad god se naši osjeti prepuste kojoj
nesavršenosti, odmah ostaju prema njoj skloni malo ili mnogo, već prema
osjećaju kojim su se prepustili. Uza sve to, budući da odvratnost prema
nebeskim i prema zemaljskim stvarima može proisticati i od nekakvog
neraspoloženja ili turobnosti, koja često ne da naći užitak ni u kojoj stvari,
potreban je i drugi znak.
13
3. - Drugi znak da se radi o spomenutom čišćenju jest da čovjek redovito
obraća svoju misao k Bogu tjeskobnom pomnjom i brigom, u strahu da mu ne
služi nego da se vraća natrag, jer vidi da su mu stvari Božje odvratne. Jasno je
da takva dosada i suhoća ne proizlazi iz mlakosti, jer je svojstvo mlakosti upravo
u tom da ne daje važnosti Božjim stvarima i da se za njih ne brine. Između
suhoće i mlakosti postoji velika razlika. Mlakost donosi ne malu lijenost volje,
mlitavost duha i nemarnost u službi Božjoj, dok jednostavna suhoća tamne noći
donosi sa sobom redovitu skrb i tjeskobnu sumnju da li služimo Gospodinu.
Suhoća, premda je katkad pojačana turobnošću ili drugim neraspoloženjima -
kako se stvarno dešava - ipak proizvodi svoj učinak u čišćenju osjeta, jer ovi
ostaju lišeni svakog užitka, a skrbnom su mišlju upravljeni prema Bogu. Kad se,
naprotiv, radi o turobnosti, sve svršava u odvratnosti i u mukama naravi, bez
onih dobrih želja što prate suhoću čišćenja u kojoj, premda je osjetni dio veoma
utučen, slab i mlitav za rad zbog toga što u radu nalazi malo zadovoljstva, duh
je uza sve to pripravan i jak.
4. - Uzrok je ovoj suhoći u tom što Bog prenosi dobra i snagu od osjeta na
duh; i što osjeti, jer svojom naravnom snagom nisu sposobni za stvari višeg
reda, ostaju napušteni, suhi i prazni. Osjetni dio nije vičan na ono što je čisti
duh, pa onda kad tijelo okusi duh, osjetni dio ostaje mlak i oslabljen u
djelovanju, a duh se, primajući vlastitu hranu, jača i postaje budniji i skrbniji
negoli je bio prije u pažnji da se ne iznevjeri Bogu. No u početku, zbog novosti
stvari, duh ne osjeća odmah duhovne radosti, nego suhoću i odvratnost, jer
imajući do sada svoje nepce priviknuto na osjetne užitke, on uvijek na njih gleda. K
tome, budući da duhovni okus nije pročišćen i osposobljen za tako profinjen užitak
nego tek treba da bude malo pomalo osposobljen putem tamne noći, ne može još
osjetiti užitak duhovnog dobra nego osjeća suhoću i odvratnost zbog pomanjkanja
naslade ko prije nije uživao tolikom lakoćom.
5. - One koje Bog počinje voditi ovim pustinjskim osamljenostima slični su
sinovima Izraelovim koji, premda su primili od Gospodina nebesku hranu što je u
sebi sadržavala svaku slast prema želji svakog pojedinog, ipak su više osjećali
pomanjkanje egipatskog mesa i Iuka na koji su bili navikli, negoli nježnu slatkoću
anđeoske hrane, tako da su se tužili i plakali za onim prostim jelom, dok su imali
pred sobom nebeski kruh. Do takve skrajnosti dolazi niskost naše požude da čini te
žudimo za svojom bijedom, a neraspadljiva nebeska dobra da nam budu odurna.
6. - Ali, ponavljam, kad suhoća proizlazi iz čišćenja osjetne požude, premda na
početku duh zbog netom navedenih uzroka ne nalazi užitka, ipak crpi jakost i
srčanost za rad iz onoga što prima kao duhovnu hranu, to je počelo motrenja tamnog
i suhog za osjete, tajanstvenog i skrivenog čak i onomu koji ga posjeduje. Ovo
motrenje, što stvara suhoću i prazninu u osjetima, redovito daje duši skionost i želju
da stoji sama i u miru, tako da ne može ni htjeti da razmišlja o kojoj posebnoj stvari.
Kad bi se tada oni kojima se to događa znali staviti u sveti mir, oslobodivši se od
skrbi bilo kakvog unutarnjeg ili vanjskog posla, bez brige da rade bilo što, unda bi u
ovoj zaboravi i odmoru na sladak način osjetili unutarnju okrepu. Ova je okrepa tako
nježna da se obično ne osjeti kad se želi i nastoji osjetiti, jer - ponavljam - ona
djeluje u najvećem miru i zaboravi i kao zrak koji nam pobjegne kad ga hoćemo
stisnuti u šaku.
14
7. - U ovom smislu možemo razumjeti riječi što ih Zaručnik u Pjesmi nad
pjesmama govori Zaručnici:
Odvrati oči svoje od mene, jer me zbunjuju.
Bog zaista postavlja dušu u ovo stanje na taj način i vodi je putem tako
različitim negoli prije, da - ako ona hoće da radi svojim moćima - ometa posao
što ga Bog obavlja, mjesto da pomaže, dok se prije događalo posve protivno.
Uzrok je tomu što sada u ovom stanju motrenja, to jest kad duša od razmatranja
prelazi u stanje naprednih, Bog u njoj radi i zato joj vezuje unutarnje moći ne
puštajući joj ikakvog oslona u razumu, niti ugodnosti u volji, niti reda u
pamćenju. U to vrijeme ono što duša može od svoje strane dati služi samo da
poremeti unutarnji mir i djelo koje Bog u ovoj suhoći osjeta obavlja u duhu: djelo,
duhovno i nježno kakvo jest, koje se vrši na tih i miran način te daje neko unutrašnje
zadovoljstvo posve različito od svih prijašnjih užitaka, koji su bili odveć
opipljivi i osjetni. Ovo je mir koji - kako kaže David - Bog govori duši:
Da poslušam što mi to Jahve govori:
Jahve obećava mir ...
da je učini duhovnom. A sad pređimo na treći znak.
8. - Treći znak po kojem duša može poznati da se nalazi u čišćenju osjeta
jest to da - ma što činila od svoje strane - ne može više razmatrati ni razmišljati
služeći se osjetnom maštom, kako je to običavala. Bog joj se počinje podavati,
ne više putem osjeta preko razmatranja u kojem je duša razglabala i sastavljala
misli, nego putem čistoga duha u kojem nema susljednog razmišljanja, do
kojega ne mogu doprijeti ni izvanji ni unutarnji osjeti nižeg dijela. Stoga moć
predočivanja i mašta ne nalaze oslona u bilo kakvom razmišljanju, niti će u
buduće moći u razmišljanju stati na čvrsto tlo.
9. - U ovom trećem znaku treba primijetiti da ta zapreka i suhoća duševnih
moći ne dolazi iz kakvog lošeg raspoloženja; jer u takvom slučaju, kad prođe to
raspoloženje koje nikad nije trajno jednako, duša se uz malo marljivosti odmah
vraća na stanje da može ono što je prije mogla, i njezine moći nalaze o što će
se osloniti. Ali tako se ne dogada u čišćenju osjeta, jer kad je duša počela u
njega ulaziti, za nju sve više i više raste nemogućnost da razmatra svojim
moćima. Istina je da isprva kod nekih nije tako neprekidno da im se ne bi
dopustilo katkad kakvo razmatranje (tim bolje po njih, jer zbog njihove mlitavosti
nije zgodno da budu odbijeni najednom); uza sve to je ipak istina da sve više i
više idu dalje u tam čišćenju udaljujući se od osjetnih vježbi, ako uopće imaju
poći dalje. Tako velim, jer kod onih koji ne idu putem motrenja stvari se razvijaju
na posve drugi način. Kod njih noć suhoće ne običava biti u osjetima
neprekidna, nego je sad imaju, sad ne : te sad ne mogu razmatrati, a sad opet
mogu kao prije: jer Bog ih postavlja u ovu noć samo da ih vježba i ponizi i da
preobrazi njihove osjete, zato da ne idu dalje s lošom lakomošću u duhovnim
stvarima, a ne zato da ih povede na put duha ili do motrenja. I dobro treba
naglasiti da ne dovodi Bog do motrenja sve koji se promišljeno vježbaju na
duhovnom putu, dapače niti polovicu, a razlog je poznat samo njemu. Zato
15
ovima nije dao da bi mogli potpuno odalečiti osjete od razmišljanja i
zaključivanja, nego samo kadikad i za neko vrijeme, kako smo rekli.

Post je objavljen 13.12.2009. u 08:43 sati.