Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/usvijetutajni

Marketing

tebi



Otkuda TI?

Da, ti...čudo moje malo. Ovo što osjećam, ovi dani koji su tako ludi, ovo nestrpljivo čekanje.

Samo sam jednom prije ovako ludo krenula...nekome u zagrljaj, u neki novi svijet, novi život. I bez obzira na ono kud me to odvelo...i koliko je boli bilo putem, taj početak i taj osjećaj priželjkivala sam doživjeti još jednom, toliko poseban, divan, lud, neopisiv.

I sve ovo sad, tuga i čekanje...da zalječim rane, da prođe vrijeme, da opet krenem nekud...ni sanjala nisam da mi se može dogoditi ovako nešto. Da možeš ti doći. I promijeniti sve.

Da možemo samo u nekoliko dana ovako pasti. Da mogu reći da ovo želim više od ičeg. Da mogu sanjati samo tebe i pjevati sve najljepše pjesme i samo čekati one zagrljaje i poljupce koje sanjam. Dok mi venama opet kola nešto drugo, a ne krv. Ili se barem samo tako osjećam. I ne mogu vjerovati. Zaista ljubav dolazi kad joj se najmanje nadaš, baš onda kad nekako odustaneš od nje, kad možda ni ne vjeruješ više u nju. Pa te iznenadi i još jednom uvjeri koliko je posebna i divna baš zato što se stvori tu odjednom i tako jaka i tako luda i tako nevjerojatna kako samo ona može biti.

I onda ispiše pjesme i stranice dnevnika koje ostaju tu i kada više nema nas. I to je ono divno u njoj, to je ono u što ću ipak vjerovati čak i kad posrnem, čak i kad me povrijede i razočaraju, čak i kad plačem.

I ti...TI...poseban si, to znam. Hej, pa ne nađu se baš uvijek leptiri. Niti se ovakvi snovi sanjaju ovako brzo. Niti se uvijek zavoli ovako...u trenu. I znam, uvijek se nadamo...da je to ono pravo, da smo baš tad pronašli ono što smo oduvijek tražili...ali, što ako sada jesmo? A osjećam da bi to moglo biti tako...i bojim se, bojim se da nam kilometri ne stanu na put...ali, što su kilometri? Ili godine, ili dani? Što je sve to prema ovome u nama?

Znam, ludi smo, ni ne poznajemo se još...ali, zar je to zaista baš tako? Znam kako dišeš...i znam što sanjaš...zar nije i to dovoljno? I znamo da je ovo stvarno...

Meni je ovo dovoljno...ovaj osjećaj i da nikud ne vodi dovoljno je čaroban. Samo želim sanjati, samo čekam da se snovi ostvare. I hoće...znam to.

Hvala ti što si došao (dugo sam tebe čekala) ...


Post je objavljen 12.12.2009. u 23:42 sati.