Nekada bih htjela biti kao vatra. Da zarobim sve na svom putu, zaposjednem i potom uništim. Željela bih razornu moć koja guta sve pred sobom i na koju nitko nije imun. Željela bih da može nestati sve što i treba.
Nekada bih htjela biti kao voda. Ugasiti vatru, spriječiti je da sve uništi i utopiti se u njoj. Željela bih teći u svom, jedinom smjeru i ne dati struji da me nosi. Željela bih da mogu preplaviti sav pepeo i odnijeti ga daleko, daleko od očiju, dodira, misli.
Nekada bih htjela biti kao kamen. Neslomljiva i čvrsta. Otporna na udarce. Da mogu sravniti sve što me čini neravnim, a meni nitko ne može ništa. Željela bih moći čvrsto stajati dok je poplava i mirno promatrati vatru. Željela bih svoj čvrsti mir, jači od tvog rata.
Ali ja nisam ni vatra, ni voda ni kamen. Čovjek sam od krvi i mesa i kao takav- krhak. Neotporan na vatru, vodu i udarce. Svaka iskra me može ozlijediti, voda me može utopiti i kamen me može raniti. Poput pera sam na vjetru nošena nekim drugim, tuđim dodirom.
Nisam čvrsta, niti izdržljiva. No, pratim taj isti vjetar manje-više po njegovoj liniji. Vodi me. Zapnem za kamen, dodirne me vatra, tonem u vodi,ali vratim se na njegov put. Onaj od vjetra.
Postojim samo kao čvrsta ljuštura s najmanje otpornosti. Krljušt. Moje je tijelo samo mekani oklop koji me niti ne zna štititi. Nije dovoljno čvrst.
Ali moja duša je preživjela i vatru, i vodu, i kamen. Ona ima sve to. Vodom gasi snažnu vatru, kamen baca u vodu da ga usmjeri na sve strane. Moja je duša jača od mog tijela. Teško se slama i zna se boriti. Reže se lako kao papit, ali se omota oko kamena. Neprozirna je. Crvena u centru, plava na rubu.
Željela bih pronaći ključ. Željela bih pronaći univerzalan ključ i objesiti si ga oko vrata. Željela bih ga samo za sebe. Ne volim dijeliti svoje probleme, pa tako ni njihova rješenja. Ključ je ionako samo jedan. Ne izrađuju duplikaze za ljubav.
Post je objavljen 12.12.2009. u 19:16 sati.