Tri stvari, mesdames et messieurs…
Jučer je bio veoma zanimljiv dan. Zahvaljujući TELE2 tarifici ipak me nije previše stajao. Naime, sjetim se ja, odjednom, kako je drugi krug predsjedničkih izbora 10. siječnja. Ne znam zašto, no sve do tog trenutka bio sam uvjeren da je drugi krug tjedan ranije i da ću još uvijek biti doma i moći glasovati. E pa, nakon što me je mozak obveselio tom činjenicom, onako iz vedra neba, sam od sebe (valjda mu je trebalo tako dugo da uopće dospije informacija iz jednog centra u drugi), potrčao sam pronaći negdje internet da provjerim stvar. Naravno, računalna učionica na faksu pod opsadom čitav dan, kao uostalom i svakog četvrtka… O činjenici da kolokvij počinje za dva sata niti neću.
Odletih do „Bogdana Ogrizovića“ i tamo prođoh desetominutne selfinstrukcije kako koristiti internet kiosk. Nakon što sam ga konačno uspio nagovoriti da mi otvori stranicu Ministarstva uprave, razočarao sam se činjenicom da je rok za predaju privremenog upisa u neko drugo biračko mjesto do ove subote, 12. prosinca. No, ajde, rekoh, ima još vremena…
I pokupim ja sve moguće brojeve s te stranice i počnem nazivati. Morao sam nazvati da provjerim postupak, jer je na netu kljasto opisan. Zvao sam valjda šest različitih brojeva dobrih sat vremena. Jedino gdje samo dobio nekoga jest porta. Teta me uljudno nekoliko puta prespojila na odgovarajući „sektor“ no nakon toga telefon bi odzvonio do kraja… Toliko o uslužnosti državnog aparata. Zvao sam i zvao i zvao i zvao… Nitko se nije javljalo, a nisam imao vremena skočiti do Maksimirske gdje je sjedište jbnog Ministarstva.
Nakon što sam već izgubio svaku nadu i htio prekinuti vezu, odjednom život! Netko se actually javio!!! I sad ja ispitujem ženu što, kako, gdje, koliko i zašto… Ona mi govori kako bi bilo bolje da se okanim stvari s ozbirom na „kratkoću roka“… Ja ne odstajem… Želim svoje jbno glasačko pravo prenijeti u Zg za drugi krug i točka!
Mobilizirah oca… On skočio do općine, ured zatvoren. Radi samo ponedjeljkom, srijedom i petkom. Ma spektakularno. Otišao je danas, i to je morao u grad jer naša općinska ispostava ureda Državne uprave nema dovoljnu magijsku moć da mu isprinta faking dokument. Ne znam jeste li znali, no ako želite prenijeti svoje glasačko pravo, morate otići u mjesto svoga prebivanja, uzeti dokument veličine i izgleda DOMOVNICE koji vrijedi JEDNOKRATNO, odnijeti ga u drugi grad, selo, prčvarnicu i tamo se prijaviti. Ne znam vidi li netko debilanu ovog procesa? Ne? Allow me…
Umjesto da Državna uprava djeluje kao živčani sustav i sređuje stvari između centrale i periferije brzinom svjetlosti, oni djeluju kao endokrini sustav, a papir predstavlja hormon. Autobus Croatia Busa glumit će krvotok, a ja G-protein. Moj otac bio je podražaj.
Strašno. Mislim, svi uredi Uprave su samo udovi JEDNOG tijela. Zar ne bi bilo sasvim logično i nadasve lakše da sam ja došao u neki ured u Zagrebu i rekao: „Dobar dan, teta. Vidite, ja na dan ponovljenih izbora neću biti u mjestu svog prebivanja nego tu i tu. Možete li prenijeti moj glasački listić ovdje? Hvala.“
I ona ukuca nekoliko probranih naredbi u svoj kompjuter, klikne triput mišem i etoga! Nikakvih papirina, nepotrebnih dokumenata, živciranja i slično… Ali neeee, mora Hrvatska zakomplicirati i najjednostavnije radnje, ne bi ona bila ona kad to ne bi napravila…
Tako, sutra ujutro, VEOMA RANO moram pred autobus i onda odnijeti to u neki Ured da me upišu ovdje za 10. siječnja. Bitno mi je jer inače proklinjem ljude koji samo kukaju, a onda ignoriraju svoje temeljno građansko pravo. Istina Bog, na ovim izborima nemaš što izabrat no barem odi i uništi listić, ako ništa drugo… Nemoj ga ostaviti podložnim manipulaciji…
Druga stvar… Ulazim sa Semmy u tramvaj i ona sjela. Ja stojim pored nje i pokušavamo pričati. Kažem „pokušavamo“ jer na drugom kraju stoji čovjek i priča na mobitel tako prokleto glasno da ga valjda čuje i armenski predsjednik! Kako mrzim ljude koji nekontrolirano glasno koriste ikakvu komunikacijsku napravu, pogotovo u javnosti. Jbmu mater, telefon je izumljen upravo zato da se ne moraš dovikivati s brda na brdo. Još pogotovo ovi novi imaju sustav ignoriranja pozadinskih šumova i amplificiranja tvoga glasa pa skoro da možeš i šaptati nasred avenije, čut će te onaj s druge strane žice (ili odašiljača). Ali ne, mora čitav tramvaj znati što je ovaj požderao, koliko litara rakije nosi u torbi i koje mu je boje i konzistencije bilo govance. Jbte. Osim što bih uveo Sanitarnu policiju, uveo bi i neku za bonton. Pa da onda vidimo tko bi se usudio podignuti glas usred punog tramvaja toliko da ne čujem ni sam sebe, kamoli Semmy koja sjedi na dvadeset centimetara od mene! Konjine…
E, kad bi se mogao sjetiti koja je bila treća stvar… :)
Update:
A kolokvij je obavljen s 85% što je second best... Najviši postotak je 90% i ostvarila ga je samo jedna kolegica... :) Nadam se da ste zadovoljni, teta Zlica :)
Post je objavljen 11.12.2009. u 12:21 sati.