Iz Homilije zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića na misi u prigodi 10. obljetnice smrti prvog predsjednika RH dr. Franje Tuđmana Zagreb, katedrala, 10. prosinca 2009.
Liturgijska čitanja: Iz 41,13-20; Mt 11,11-15.
Kardinalova propovijed
Za hrvatski narod i domovinu Hrvatsku zajedno sa slugom Božjim Ivanom Pavlom II. molimo Božji blagoslov: "Dragi hrvatski puče, neka te Bog blagoslovi. Djevica Marija, Odvjetnica Hrvatske, Najvjernija Majka, neka bdije nad tvojom sadašnjošću i tvojom budućnošću! Njoj povjeravam svaki tvoj naum slobode, mira i napretka u solidarnosti, svaku tvoju nadu i svako tvoje zalaganje za ljudske i vjerske vrijednosti.
Neka Bog blagoslovi Hrvatsku" (Ivan Pavao II., Govor u zračnoj luci u Splitu, 4. listopada 1998.). Amen.
...
"Samo žrtva i nesebičnost vjerodostojno izgovara istinu. Pokojni Predsjednik mogao je ostati u svome miru; mogao je – kako su to mnogi i učinili, među kojima i oni koji su mu postali najvećim neprijateljima – izdaleka promatrati što će se dogoditi, a zatim priključiti se komotnijemu putu. On je znao da se nalazi na mjestu s kojega se njegov glas može čuti daleko; bio je svjestan snage neistina i dimenzija zla koje je koristilo sredstva straha i nasilja. Mogao je prihvatiti lagodnost, ali je pred spoznajom istine odgovorio žrtvom.
...
Danas, na desetu obljetnicu smrti predsjednika samostalne hrvatske države, dr. Franje Tuđmana, u sabranosti i molitvi dublje promišljamo o svojoj nedavnoj povijesti. Osjećamo da se u njezinu predstavljanju programatski događaju iskrivljavanja i da se ne prestaju skladati melodije po notama onih koji misle da se istina može zaustaviti po diktatu novih silnika.
Mi ponizno promatramo nama darovan hod u vremenu, a kršćanska odgovornost prema istini nas obvezuje da ne previdimo dobro. To je dio našega proročkoga poslanja danas.
...
Braćo i sestre, naša nas povijest s Bogom uči da, ako smo kršćani, ne ćemo moći izbjeći progonstva, nekad manja, nekad veća; dohvatit će nas poneki bič poruge, prozivanje, nekorektnost i blaćenja od onih koji svoju istinu mogu glasnije viknuti, jer imaju dovoljno novca i moći, jer siju strah i ljude ucjenjuju. Razumljivo je da i nas danas proročka i evanđeoska riječ pita: koliko nas košta pripadnost Evanđelju; koliku smo cijenu spremni platiti za pošteno življenje i svjedočenje istine; koliko smo trpjeli ili trpimo zbog ljubavi prema istini?"
Završit ću riječima pokojnog Predsjednika pri umirovljenju kard. Kuharića, 29. rujna 1997.
"Vašem pak nasljedniku, preuzvišenom nadbiskupu Josipu Bozaniću, ponajprije upućujem iskrene čestitke na imenovanju, kojim ga je Sveti otac počastio i obvezao poslanjem u hrvatsku Prvostolnicu.
Želeći Vam svako dobro i pun uspjeh u plemenitom djelovanju na ovoj novoj visokoj i odgovornoj dužnosti, na zadovoljstvo Vaše i Božje, izražavam uvjerenje da ćemo Vas svi mi - naš Zagreb, glavni grad svih Hrvata, slavna zagrebačka nadbiskupija, vjernici i svi ljudi dobre volje - primiti otvorena srca i raširenih ruku."
Podržavajući ih - otvorena srca i raširenih ruku!
Arhivska fotka - Kardinal i ja u Lasinji 2006.
Post je objavljen 11.12.2009. u 00:21 sati.