pogled ti je bija jak...neznan kako da to drukčije opišen jer niti jedan drugi osjećaj mi ne dopire do mozga dok mislin o te dvi, tri sekunde...jedine tri sekunde u kojima nisi okričaja pogled od mene...
zašto nemoreš biti dosljedan sebi?
ako smatraš da si u pravu i da san sve ono što si napisaja da san, onda me gledaj u oči...stani iza učinjenoga, jer ja stojin...
još uvik
ali nezna di da dalje idjen?
enigma mi je cila ta situcaija
i moran priznati da me je stra pomisliti livo, ili desno?
ili možda pravo?
nazad????
zapravo, ni me stra...nego me je stra držati se sebe, i svoje želje...jer virujen da mogu ostvariti ono što želin...ali neznan el tebe želin?
el želi osobu koja je toliko toga neistinitog i ružnog rekla za me?
kako se ta osoba more motati po mojoj glavi uopće?
još uvik...jednako snažno, odgurujući sve iza sebe...iako to ne zaslužuje...
to je teški oksimoron
paradoks...
ma shou
i onda me čapne toliko prilivanje osjećaja...iz jedne posude u drugu..
čas vidin njega, čas vidin drugoga
pa trećega...
pa se zapitan kako uopće usoijen ostati svoja?
a biće jer je ovo jedini način na koji funkcioniran...
tako da cirkuliran
osjećan
volin
želin
privlačin....
THIS IS ME....
Post je objavljen 10.12.2009. u 23:38 sati.