Već sam danima u nekom cviljavom raspoloženju. Prvo enteroviroza, a onda kad sam se uspjela dokopati doktora - otkrili su mi da ona neizdrživa glavobolja preko svih granica tolerancije nije samo neizdrživa glavobolja preko svih granica tolerancije već i razbuktana upala maksilarnih sinusa i dali mi vrećicu lijekova za doma.
Mrzim biti doma.
Osim što se osjećam vraški neefikasno još i stalno moram izbjegavati apsolutno neizbježni sukob s ukućanima čiju tvrdoglavost dijelim.
Umorna sam od hodanja po jajima, od obzira, od nemogućnosti da prenesem informaciju. Znam da bi časna stvar bila reći sve po istini, ali ta časna stvar bi produbila sukob i polomila srca i zato moram bataliti čast. I to me ždere i to me čini malodušnom, i slabom, i poljuljane vjere u sebe.
A to je jedino časno što mogu učiniti.
Post je objavljen 10.12.2009. u 19:01 sati.