često se čini da usprkos godinama, ponekad i desetljećima rada na sebi, većina ljudi ne postiže baš neke vidljive i značajne rezultate!
Vjerojatno i sami imate slično iskustvo, ja mislim da je problem u pretjeranom teoretiziranju jer jedino je važno naučiti prepoznavati svoje emocije UGODNE I NEUGODNE pa čak i one koje nas samo dodirnu koje samo na trenutak dođu u svijest i gotovo istovremeno budu potisnute.
Promatrajte sebe naučite prepoznavati svoje spontano i nesvjesno potiskivanje emocija. S vremenom ćete naučiti prepoznavati i dopustiti da vam u svijest dođu emocionalni impulsi koji su vam možda teško prihvatljivi. na primjer : zavist, sebičnost, bezrazložni negativni osjećaji prema drugima, okrivljavanje drugih, potreba da budemo bolji od drugih, igranje uloge žrtve, stid... jer moramo dragi moji pristati i priznati i taj dio sebe da bi se mogli poboljšati, ne smijemo to kriti i zanemarivati SEBI SAMIMA jer istinska dobrota nije u potiskivanju loših emocija nego u njihovom racionalnom prihvaćanju sa sviješću da su nepoželjne i ružne a da mi sami i s njima i dalje možemo biti i dobri i pozitivni samo ako to želimo
Post je objavljen 10.12.2009. u 06:50 sati.