Marketing
PRIKAZANJE GOSPODINOVO - SVIJEĆNICA
Hvaljen Isus i Marija!
Draga braćo i sestre!
Prije koncilske obnove Liturgije, Svijećnica se slavila kao Marijin blagdan.
Taj se blagdan danas u obnovljenoj Liturgiji prvenstveno slavi kao blagdan Isusova prikazanja u Hramu.
Kako vidimo u centru pažnje Bogoslužja nisu oni koji ga prikazuju, njegova majka Marija i Josip, nego Isus koji je bio prikazan. Cijelo je Bogoslužje u perspektivi njegove križevne žrtve kojom je svega sebe prikazao Ocu za spas svijeta.
Dakako, Isusova Majka Marija je sjedinjena s njegovim prinosom u jednu žrtvu, kako to pretkazuje starac prorok Šimun.
Četrdeset dana nakon Isusova rođenja, njegova ga majka Marija, vjerna Mojsijevu zakonu, prikazuje Bogu u jeruzalemskom hramu. Tako Isus, Sin Božji, rođen u vječnosti od Oca, bio je prikazan u hramu od Djevice Majke Marije i proglašen od Duha Svetoga preko usta proroka Šimuna kao »slava Izraela« i »svjetlost svih naroda« jer sve to će se u njemu ispuniti kao na »trpećem Sluzi Božjem«.
Prema tome prikazanje Isusovo u Hramu ne ulazi u pravom smislu riječi u tajne radosnoga, već žalosnog otajstva njegova života ovdje na zemlji.
Istina je da Marija prikazuje svoga Sina Isusa Bogu sa radošću, ali to prikazanje je žrtveno prikazanje za spasenje čovječanstva.
S ovim prvim žrtvenim prikazanjem Sina Bogu počinje također i misterij Marijinih trpljenja, skupa s mukom Isusovom, koja će doći do vrhunca pod križem umirućega Sina njezina.
Stoga križ Kristov bit će taj mač boli što će probosti srce i dušu Marijinu.
Svaki prvorođenac izraelskog naroda bio je vječni znak i svakidašnja uspomena njihova oslobođenja sa strane Božje od velikoga egipatskoga ropstva, jer su bili sačuvani od pomorstva od strane anđela srdžbe Božje koji je te noći poubijao sve prvorođence ljudi i stoke egipatskog naroda počevši od faraonove kuće.
Zato su prvorođenci židovskog naroda bili posvećeni Bogu i njihovi roditelji su ih morali prikazivati u hramu kao žrtveni dar i otkupiti sa dvije grlice ili dva golubića, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem.
Tako se učinili Marija i Josip sa Djetetom Isusom.
Ali to Dijete Isus koji je prvorođenac Boga Oca i Marije Majke neće biti zapravo otkupljeno već će biti žrtvovano na oltaru križa da bi otkupio od ropstva Sotone i grijeha cijelo čovječanstvo.
Stoga Marijin čin prikazanja Isusa Bogu Ocu u hramu, pretvara se u bogoslužni čin prikazanja Isusa u Euharistiji.
To je zapravo žrtva Novoga Saveza između Boga i ljudi o kojoj nam govori već prorok Malahije u današnjem prvom čitanju.
Nakon što je prorok Malahije ukorio svećenike Staroga Zavjeta zbog njihova licemjerstva i nesposobnosti da prinesu Bogu čistu i svetu žrtvu on nagovještava dolazak dana Gospodnjeg kad će sam Bog doći u svoj hram kao sudac i uspostaviti novo bogoslužje njemu ugodno i milo.
Gospodin Bog kojega Malahija u proročkoj viziji gleda kako sam pohađa svoj hram jest Isus Krist.
On je i Anđeo Saveza koji će obnoviti i usavršiti Savez sinajski. Zato njegova pojava izaziva veliko očišćenje i usavršenje »sinova Levijevih«, tj. svećeničkog roda i cijeloga naroda.
Židovski je narod očekivao da će Mesija zaposjesti jeruzalemski hram.
On će biti savršen svećenik, posve Bogu odan i prinosit će mu ugodnu žrtvu kojom će očistiti narod od njegova grijeha. Zato Gospodin koji dolazi označen je kao »Anđeo Saveza« jer On treba da obnovi Savez između Boga i njegova naroda čišćenjem srdaca koje čini da vjernici mogu prikazivati žrtvu Bogu ugodnu.
To se dakle sve obistinilo u Isusu Kristu kako vidimo iz današnjeg sv. Evanđelja po Luki.
Ovo Evanđelje prikazivanja je vrlo živo i svečano. Puno je nutarnje dramatike i dubokih poruka. Isus je prvorođenac Boga Oca i Djevice Majke Marije. Marija i Josip su ga kao prvorođenca svim srcem darovali Bogu, iako se ga obredno »otkupili«.
I eto, dvoje staraca: Šimuna, koji »iščekivaše utjehu Izraelovu« i Ane, raspričane proročice koja, sva obuzeta radošću, »svima pripovijedaše o Djetetu«.
Šimunov hvalospjev upravljen je Bogu, Gospodaru neba i zemlje, što je dočekao očekivanog Otkupitelja i spasitelja svijeta. To je proroštvo koje nam govori tko je Isus za Izrael, za sve ljude i za sve narode.
On je »Spasenje Božje« i »Svjetlost na prosvjetljenje narodâ«.
Starac Šimun se zaustavlja i kod Majke Isusove i upućuje Mariji proročanske riječi o njenom Sinu koje obuhvaćaju i njen osobni život.
Taj Marijin Sin Isus, iako je došao da bude Spasitelj svijeta, bit će mnogima na propast. Oko njega će se dijeliti i opredjeljivati ljudi. On kao »svjetlost na prosvjetljenje« svijeta nužno obvezuje ljude da se odluče ili za njega ili protiv njega.
U toj mučeničkoj sudbini svojega Sina sudjelovat će i Majka srca probodena.
„Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, Majci njegovoj: »Ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan, a i tebi će samoj mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srdaca!“ (Lk 2,34)
Sve to se potpuno ispunilo u Isusu Kristu, Sinu Božjem i Sinu Marijinu.
Iako je očekivani Mesija trebao biti tajanstvena, veličanstvena i moćna ličnost, Bog nam ipak šalje Spasitelja kao maleno Dijete koje je nezaštićeno te postaje odbačenim, prezrenim i raspetim čovjekom.
Ali On je svećenik Božji koji je u svemu postao sličan nama osim u grijehu i na se je uzeo sve naše slabosti, i grijehe cijeloga svijeta da bi nas oslobodio od ropstva grijeha i zla.
I svojom smrću na križu On nas oslobađa od »ropstva smrti«, koja je izražaj glavne moći Sotone paklenog nad ljudima. I baš stoga Kristova velikosvećenička žrtva bila je nama spasonosna.
I kao što je Isus Krist, Sin Božji i naš brat po ljudskoj naravi, preuzeo na se naše dugove pred Bogom Ocem, tako i mi jedni prema drugima budimo sućutni i bratski solidarni. Kao što je On, Jaganjac Božji, nosio teret grijeha svoje braće, tako i mi nosimo terete jedni drugih.
Zato današnji blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu treba da nas uvijek iznova potiče da čiste duše, srca Bogu obraćena, prisustvujemo svakoj Misnoj žrtvi, tako da sami sebe Bogu za žrtvu prinosimo, sjedinjujući svoj život sa žrtvom Kristovom.
I mi danas u Bogoslužju susrećemo Isusa, svjetlost svijeta. Učinimo to u duhu vjere koju primismo na krštenju. Onima koji tu vjeru ispovijedaju kroz sav svoj život, Gospodin obećava konačan susret sa sobom u svom Kraljevstvu.
I ophod u kojem idemo noseći u ruci zapaljenu svijeću označuje hod Božjeg naroda u susret konačnom svjetlu koje će nam se očitovati u nebeskoj slavi. Zato srce naše, sve naše biće treba da bude širom otvoreno, kao i Marijino, da nas posvema zaposjedne Bog Otac i Pomazanik njegov, Isus Krist, naš Gospodin.
Amen!
Hvaljen Isus i Marija!
Čitanja: Mal 3,1-4
Ps 24,7, 8, 9, 10
Heb 2,14-18
Lk 2,22-40
Post je objavljen 19.10.2010. u 12:40 sati.