Marketing
Klimatske promjene, suše u Slavoniji i pokolj u Darfuru
Jučer je u Copenhagenu počela 17. Konferencija UN o klimi. Cijela godina bila je ispunjena pripremama, koje bi trebale dovesti do dogovora o zajedničkim ciljevima i obvezama u smanjivanju emisije stakleničkih plinova u post-kyoto periodu, do 2020. godine i dalje, sve do 2050. godine. Glavnu ulogu imaju SAD, Europska unija, Indija i Kina.
Hrvatska je odlučila zauzeti ultrakonzervativnu ulogu, pokušavajući panično izbjeći obveze. Hrvatski političari ni do danas cijelu stvar nisu ozbiljno shvatili, zavaravajući se da se radi o prolaznoj modi i da će svijet brzo na tu priču zaboraviti, pa sada imamo problema s provođenjem čak i dogovora iz Kyota. A aktualna energetska strategija, izglasana u Saboru prije manje od dva mjeseca, u apsurdnom je proturječju s onim što Europska unija već sad planira do 2020.. Na to su danas prosvjedom upozorili aktivisti Zelene akcije. O utjecaju klimatskih pormjena na Hrvatsku pogledajte Izvješće UNDP o društvenom razvoju u Hrvatskoj za 2008..
Ima svuda okolo mnogo izvještaja o tome, pa neću prepričavati. Pogledajte vijesti na hrvatskom na na alertonline i zelenaenergija.org.
Uz izmišljenu aferu o kojoj sam pisao prije nekoliko dana, evo nešto o ljudima koji stojie iza kampanje poricanja: Right-Wing Billionaire Funding Swift Boat Campaign Against Global Warming Science.
O "aferi" piše časopis Nature: A fair reading of the e-mails reveals nothing to support the denialists' conspiracy theories. Na sajtu časopisa Science prije tjedan dana objavljeno je detaljno objašnjenje citata koji se navode kao sporni (nekoliko rečenica iz tisuća emajlova), a danas čitamo izvještaj iz Copenhagena: New data released today (...) by the World Meteorological Organization (WMO) show that the last 10 years are the warmest decade in 160 years of record taking.
Neću duljiti o teoriji. Prenosim danas samo prevod nekoliko pasusa iz članka novinara bitanskog lista Independent Johana Harija: The Choice at Copenhagen: Heroism or Collective Suicide.
U posljednjih nekoliko godina, izvještavao sam s tri mjesta gdje globalno zatopljavanje ima katastrofalne učinke: Arktik, Bangladeš i granica Darfura. Razgovarao sam s Inuitom koji je u nevjerici gledao kako njihova vjekovna lovišta nestaju a ledenjaci se mrve u more. Stajao sam na tonućoj obali Bangladeša dok je seljanin pokazivao točku usred mora govoreći: "Tamo je bila moja kuća."
"Kad ste ju napustili?" pitao sam.
"Prošle godine", rekao je, tresući glavom.
Ali u Darfuru sam dobio najjasniji uvid u mnogo topliji svijet. Stalno naseljeni seljani i nomadski pastiri bili su razvili miran način dijeljenja zaliha vode u tom području, ali tijekom 1990-ih voda je počela nestajti. kako mi je jedan izbjeglica predočio: "Voda je presušila, i mi smo počeli ubijati jedni druge za ono što je ostalo." Glavni tajnik UN Ban Ki-moon rekao je da se to događa zbog globalnog zatopljenja, sumirajući izvještaj svojih vodećih znanstvenika. Kada stvari koje trebamo za preživljavanje nestaju - voda, hrana i zemlja - mi ne čekamo smrt. Ubijamo za njih.
Naravno, nasuprot bezbrojnim svjedočenjima sa svih strana svijeta (i u Slavoniji su od 1980-ih, sušne godine znatno češće nego ranije), izrazito su aktivni poricatelji, koji u interesu ljudi kao što je gore spomenuti milijarder, inzistiraju kako su sve to slučajnosti ili prirodne oscilacije, kako nema famoznog "konačnog dokaza" i kako ne bismo smijeli ništa poduzimati, jer bi to štetilo "našoj ekonomiji". Čak i vlada SAD promijenila je ploču, ali hrvatska još nije. Pogledajte pak članak u časopisu Scientific American prije godinu dana: Top 10 Places Already Affected by Climate Change
Post je objavljen 08.12.2009. u 23:59 sati.