
Pod lomačama zvijezda
jutro košulju svlači,
svodom krcatim mraza
jezde sneni jahači.
Sipi prostor i vrijeme
nestaju noć i tama,
blijesak velikih voda
prilazi obalama.
Lahor tišinu budi,
s neba kapaju svijeće,
Tvorac uranja svjetlost
u Bezgrješno Začeće.
Uzmiču varke i sumnje,
novo ih srce priječi
prići Edenskom vrtu,
ljepoti vječne Riječi.
Silni dašak jasnoće
bolest istinom mijenja,
tope se gole laži
s bezdanom priviđenja.
Mirisi bijelih ruža
rastu iz rajskih zjena,
u sjaju Mladog sunca
svijetom korača Žena.
Gdje ona stopom stane,
izvori bistri vriju,
ljubavlju strahove tjera,
čistoćom gazi zmiju.
Post je objavljen 08.12.2009. u 09:18 sati.