Svijet djetinjstva nije tek obična fraza. Nije, međutim, niti profinjena figura kojom se s opore površine stvarnosti brišu neugodni detalji. Svijet djetinjstva upravo je svijet djetinjstva, prostor i vrijeme koji se vezuju za sindrom čovjekova odrastanja, dakle put od rođenja (ili možda: začeća?) pa do trenutka kad se stvari, pojave i ljudi oko nas počinju motriti ozbiljno, kao fizičke, mjerljive, činjenice i društveno-filozofske teme. Čisto prostorno gledajući, naše djetinjstvo nalazi se u nama, a dječja soba, školsko igralište ili gradska sportska dvorana samo su neke od mogućih ispostava toga carstva. Pravi život djetinjstva odvija se, znači, u nevidljivim sferama, u duhu, te kao takav ne poznaje nikakve granice. Naši prijatelji u tom svijetu jesu princ Valiant, Mickey Mouse, Ivica Kičmanović, Snjeguljica, susjed Vinko, mačak Žućo, coca-cola, čokoladica životinjsko carstvo. Malo, ali kvalitetno društvo. To su slike, pojave i bića s kojima smo uspostavili kontakt bez previše riječi. Oni govore sami za sebe, ispunjavaju prostor svojom dojmljivom formom, mirisima, zvukovima. Zato u cijelome djetinjstvu nema puno riječi. Čak i oni rijetki ljudi sa strane koje nekim slučajem uspijevamo čuti u gustišu izvrsnih pojava zbore vrlo malo: čarolija, brzina, pustolovina i divan riječi su koje drže prenapučen svijet djetinjstva.
Pojam divan trebalo bi vezivati mahom uz zemljopisne činjenice, odnosno prirodne ljepote: divan grad, divno jezero, divna dolina. Jer divan svoje praznačenje crpi iz riječi čudan, a čudo u našim selima često dolazi kao sinonim za veliku količinu nečega, pa ako pojam čudan vratimo u gnijezdo divan, opet ćemo naići na nešto veliko, a to je div. Div i čudo kao opis veličine objekta sastaju se u točki vidljivoga postojanja te u našem slučaju divnoga grada, jezera i doline emaniraju veličajnost, snagu prirodnoga sklada. Međutim, nepromišljenom uporabom pojma divan proširili smo značenja nekim pojavama i tako ih ponešto unizili. Primjerice, divan muškarac je dobar ljubavnik, divna žena je pasivna i dobroćudna žena, a divno dijete je marljiv učenik u školi. Postoji i divna televizijska emisija, što znači da je sadržaj bio jednostavno izložen i poučan. Divna glazba je tiha, polagana i nježna muzika što se pušta specijalno za zaljubljene.
Ekstrakt divnoga je diva, božica. Njen latinski oblik divine nosi značenje i “proročanski; prekrasan, divan”. Takvu ljepotu nosi poznati film Jacquesa Beineixa Diva (1981.), kao i solo-album škotske pop-pjevačice Annie Lennox (Diva, 1995.).
Riječ divan u djetinjstvu nikad ne dolazi u sirovome obliku veličine i ljepote. Ali, nema je niti opterećene složenim kulturnim referencama. Ona dolazi kao djetinjstvo samo, jer djetinjstvo je mogući sinonim za divno.
Riječ pustolovina asocira na kretanje kojemu cilj nije lovina, nešto opipljivo, vrijedno i fino, nego na put kojemu je važnije kretanje kao takvo, niska doživljaja. Pustolovina je, primjerice, umjetničko stvaralaštvo, rad koji uživa u sebi i divoti kojom zrači.
Brzina je odlika koja se visoko štuje u djetinjstvu. Pravi junaci su oni koji najbrže trče, koji najbrže pogode rješenje složene zagonetke, koji se najbrže vrate iz škole i koji najbrže pojedu bogati voćni sladoled. Brzina je začetak vrijednosti koja će u svijetu ozbiljnih relacija dobiti ime novac. Pogledajmo neke relacije (jedinica mjere je metar u sekundi):
puž 0,000006
pješak 1,5
brzi vlak 40
bura 40
lastavica 89
meteor 11 000
elektromagnetski val 299 792 000
Čarolija je najkompleksniji pojam iz djetinjstva. Temelj mu valja tražiti u riječi čar, koja na raznim slavenskim jezicima znači “bajanje, vračanje, čarolije”, a ima u vidu razne nesvakidašnje napitke, pogađanja i prizivanja nezemaljskih fenomena.
Indoeuropski korijen riječi čarolija jest ker, što znači “praviti, činiti, raditi”. Iz njega su se razvili pojmovi kao što su, u sinhaleškom, “čin, rad, obrt, zanat”, na romskome “rad, kovački posao”, na perzijskome “sredstvo”, na grčkome “znamenje, čudo” ili pak na kimpričkome “oblik, vrijeme”. Čarolija je doista čudo, jer njeni se glasovi nalaze zamalo u svemu što nas okružuje: u financijskome poslovanju (novčarstvo), građevinarstvu (daščara), dječjoj igri (graničar), životinjskome svijetu (zvečarka), folklornim običajima (zvončar), prometu (čarter), revolucionarnim pokretima (čartizam), međuljudskim odnosima (čarka), zanimanjima (dimnjačar), odjeći (čarapa), plesovima (čardaš), književnsti (Jegiše Čarenc), načinu života (ljenčarenje), urbanim cjelinama (čaršija) ili javnim objektima (slastičarna).
Post je objavljen 07.12.2009. u 21:51 sati.