Jutro. Pregrst misli. Topla kava . Preda mnom jos jedan beskrajni dan.
Beskrajan ko i svima vama, jer vise dane ne prozivljavamo, pokusamo ih izgurati.
Postali smo robovi u naoko slobodnom drustvu. Svi nas posjeduju osim nas samih.
Da, nismo vlasnici svog zivota, znate dobro zasto.
Naravno odmah ce svi reci da to nije istina, da vas nitko ne posjeduje.... kako lazemo sebe to je nevjerojatno. Laz je postala institucija, opce prihvacena, nju smo doktorirali.
Istina , ona vise ne postoji, u danasnjem drustvo je tako passe.....
Koliko ste puta lagali iako se niste u sebi s time slagali, samo da bi vas se primjetilo, prihvatilo u privatnom ili poslovnom okruzenju?! Puno puta, i nema medju nama iznimaka!
Iako se ne slazemo, idemo uz struju svakodnevice, nemamo se hrabrosti suprotstaviti.
Gledam, slusam, promatram, ljude koje prolaze......same maske oko nas..... vrijeme karnevala preuzelo je cijelu godinu. Oduzeli smo sebi i tu pojedinost i postali akteri vlastitih igrokaza. Maskirali smo se u sebe.
Ne zelim takav zivot, neiskren, pun tjeskobe i zavisti.
Zelim uvijek pokazati dijete u sebi i nije me briga sto ce drugi reci.
Kad sam vesela, odmah sam neozbiljna. Kad sam tiha, zasto sam preozbiljna. Ne shvacam, najbolje da se vratimo u vrijeme tockica za kruh i benzin, pa cu se smijat na parne dane, a bit tuzna i ozbiljna na neparne.
Divim se jednoj svojoj prijateljici, koja gura svoju filozofiju i nije je briga za nista drugo. Uvijek je ostala ista i dosljedna sebi. Malo takvih je danas ostalo.
Stojim sad uz obalu mora, lagani slani vjetar mi miluje lice. Pored mene nestrpljivi galebovi. Svadjaju se, mozda pricaju glasno....Ne more ih brige ljudskog svijeta nego i dalje nastavljaju svoj ples. Mirisi mora i bora me smiruju , odjednom mi ne fale sve one maske koje se setaju, predivno mi je ovo iskreno drustvo galebova i zavrsitim skupa s njima u vjetar Galebovi gledaju i ne cude se, ne osudjuju, prihvacaju..... da li bi i covjek mogao tako?! Da li bi covjek mogao to promatrati bez ruganja, osude? Da li bi se usudio uciniti isto?
Divan osjecaj slobode, izbacivanja tereta svakodnevnog zivota, briga i tjeskobe. Odbacivanje svih okova kojima dnevno sluzimo u samo jednom iskrenom vrisku.
Post je objavljen 07.12.2009. u 15:41 sati.