Pali se svijeća mira sa porukom pomirenja sa svima ...
kako bi Gospodinu pripravili put do svoga srca ...
1 Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh Abilene, 2 za velikog svećenika Ane i Kajfe, dođe riječ Božja Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji. 3 On obiđe svu okolicu jordansku propovijedajući obraćeničko krštenje na otpuštenje grijeha 4 kao što je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! 5 Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! 6 I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. /Lk 3,1-6/
Dakle, radi se o putu našega srca ... Iz njega je potrebno iskorijeniti, odstraniti mržnju, netrpeljivost, nepraštanje, ... Samo takvim čišćenjem stvaramo uvjete za suživot, za skladan život sa drugima. Zavišću, ljubomorom i ohološću stvaramo između sebe nepremostive zidove, podijeljenost i razočarenja, zakrčujemo put srca. Zasučimo, stoga, rukave i krenimo na posao čišćenja jer za to nikada nije kasno, odstranjujmo kamenčiće na koje se spotičemo, na koje se drugi u odnosu sa nama spotiču, rušimo zidove koji nas dijele, pomaknimo stijene koji nam priječe doći jedni drugima ... Ovaj proces, ova akcija, zahtijeva našu spremnost na pokajanje i priznanje vlastitih grijeha i slabosti kao i dobru volju u nastojanju živjeti u Božjoj milosti. Krista upoznati, srcem vidjeti i doživjeti ga živim sada i uvijek mogu oni koji ispovijedaju svoje grijehe, pokorničkim stavom duše i tijela pripremaju se za taj događaj, to mogu oni koji u srcu poravnavaju staze i pripravljaju putove. On inače neće imati gdje ući i neće se imati s kim zadržati ako nam je On samo usputna stvarnost, reklama ili ukras, blještavilo i običaj Božića, ni ove godine Ga nećemo dočekati, neće ući u naše srce. Potrebna je ozbiljna i trajna okrenutost prema Kristu, ozbiljno traženje i obraćenje. I On će nam rado doći, susrest ćemo se sa Njim kao sa dragim prijateljem, sa dragom osobom. Susret će se zbiti u srcu i to ćemo itekako osjetiti jer, srce se ne da prevariti.
9 I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju 10 te mognete prosuditi što je najbolje da budete čisti i besprijekorni za Dan Kristov, 11 puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju. /Fil 1,9-11/
*****
Psalam 126,1-6
.................................. Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
.................................. bilo nam je k"o da snivamo.
.................................. Usta nam bjehu puna smijeha,
.................................. a jezik klicanja.
................................... Među poganima tad se govorilo:
................................... "Velika im djela Gospodin učini!"
................................... Velika nam djela učini Gospodin:
................................... opet smo radosni!
.................................... Vrati, o Gospodine, sužnjeve naše
.................................... k'o potoke negepske!
.................................... Oni koji siju u suzama,
.................................... žanju u pjesmi.
....................................................................... Išli su, išli plačući,
....................................................................... noseći sjeme sjetveno:
....................................................................... vraćat će se s pjesmom,
....................................................................... noseći snoplje svoje.
* prvim Kristovim dolaskom, utjelovljenjem i rođenjem od Djevice Marije,
te njegovim Uskrsnućem, a završit će
* Njegovim drugim, slavnim dolaskom,
To će biti pravi i konačni povratak naroda Božjega u nebesku Domovinu.
Već danas u srcu svakoga čovjeka novim životom okrenutim Kristu počinje oslobođenje od ropstva, počinje putovanje prema vječnoj Domovini. Sva iskustva mi govore, Biblija i sveti pisci, životi svetaca, da prije povratka u vječnu Domovinu, prije žetve, moramo proći kroz mnoge teškoće i trpljenje. I upravo zato me psalmist tješi:
„Tko ide plačući, vraćat će se s pjesmom“
I kad trpim, Bog mi je blizu na poseban način
On blagoslivlja moje patnje.
On je uvijek uz mene i vodi me,
vraća mi radost oslobođenja.
To često mogu vidjeti
tek na kraju takvoga teškog razdoblja,
osvrčući se unatrag.
Dok idem tim putem,
on je natopljen suzama,
a pjesma dolazi tek poslije,
na povratku ...