Marketing
Bez vina uzaludno se kuca na vrata umjetnosti...(Platon)
"A sad vinom rastjerajte brige", reče Horacije, slaveći užitak ispijanja kapljice koja bješe simbol života, a ostadoše ulje čistoće, ulje zanosa. Vino, simbol slave življenja, tako je osvojilo i gostionice, i poeziju, i filozofiju, rasulo je svoju mudrost posvuda kao kozmički prah. »Ah, vince ti gizdavo, milo ti si piti,/ tebe ti je pravo do neba slaviti!«,pjevao je je Marin Držić, opijen vinskim krajevima diljem naše kao arkadijom u kojoj raste talent, radost, življenje i glazba.
Za nas smrtnike vrh vinarske radinosti, zasigurno, će biti stotinjak kuna skupo vino finog crnjaka, možda iz kojeg Iločkog podruma ili iz doline Peljeških vinograda. Pravi, pritom čitaj i imućniji vinoljubci, sa smiješkom će nazdravljati našoj čaši Ždrjebčeve krvi, a pritom ispijati najskuplji, najcrnji, najgušći rumeni nektar kojega su opjevali pjesnici i oslikali umjetnici. Svaki takav vrhunski vinoznalac slaviti će Kaliforniju kao domovinu najukusnijih vina. Kalifornijska dolina Napa jedan je od najboljih regija za uzgajanje grožđa i proizvodnju vina u Sjedinjenim Državama. Napa se uspoređuje sa najboljim vinarskim krajevima Francuske. U stvari, nedavno je na jednom međunarodnom testiranju crnih vina, potvrdila svoju prednost nad francuskim vinima. Napa je poznata po blizu 200 vinarija iz kojih dolaze neki od najboljih chardonnay-a, caberneta, pinot noir-a, zinfandela i merlota. Osim toga, u zemlji sunaca nalazi se i naš najpoznatiji vinolog Miljenko Grgić sa svojom osebujnom vinskom reputacijom u SAD-u i šire. Ako mu zanemarimo što je svoje hrvatsko porijeklo imena proamerikanizirao u Mike Grgich, ovaj čovjek predstavlja kamen međaš u američkoj povijesti vinarstva, toliko velik da su ga novine u Kaliforniji nazvale “Kraljem chardonnaya”, čovjek koji toliko dobro pravi vina da je za Roberta Modavija napravio najbolji cabernet u Kaliforniji. Ali Grgić je prije svega glavni “krivac” za to što su kalifornijska vina krenula u veliki svjetski uzlet.
Druga je izuzetna Grgićeva priča potraga za podrijetlom najomiljenijeg američkog vina zinfandela. "Kad sam prvi dan došao u Kaliforniju i vidio zinfandel, gledam, a sve mi nešto poznato, pa se vrtim okolo: jesam li ja u Americi ili sam u Hrvatskoj? Odmah sam ja to vidio, ali o tome nisam mogao govoriti prije nego što sam postao veliko ime u vinarstvu. Tek poslije 20 godina, nakon pariškog kušanja, kad sam bio priznat, povezao sam se sa sveučilištem Davis i upozorio dr. Carole Meredith na to da bi zinfandel mogao biti iz Dalmacije. Ona je bila fascinirana, jer je u svim dotadašnjim knjigama pisalo da nitko ne zna podrijetlo zinfandela, a ja sam rekao da znam odakle je došao." (Miljeno Grgić, 23.06.2008, Slobodna Dalmacija) I stvarno, kada se Kalifornija i Amerika uzdizala najbolim svjetski priznati crnjakom, koji obavijen velom mističnosti nije mogao dokazati svoje podrijetlo, Grgić je stavio bubu u uho američkim vinarima o hrvatskom podrijetlu tog vina. Par godina je u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu i dr. Meredith ispitivao genetsku pozadinu zinfandela uspoređujući ga s hrvatskim Plavcem, no razultati su bili negativni. I kada je cijeli svijet polako odmahivao rukom smatrajući da su Grgićeva istraživanja tek puko domoljublje, gospodin Miljenko je u Kaštel Novom našao trs zinfandela to jest Kaštelanske crljenike. "In vino veritas", povikao je vinolog jer pronaći porijeklo sorte za koju nitko ne zna i pritom ustanoviti da je domovina takve vrhunske sorte baš naša domovina...Nečuveno! Američki vinolozi su se pokrili po glavi, priznata im je čast da je Kalifornija dom najbolih vina, ali najbolji crnjak ipak je čast hrvatskih vinara. Nakon toga daljnja istraživanja misterija zinfandel ukazala su da tribidrag zapravo zinfandel, ima isti genotip kao crljenak, kao zinfandel, ali za tribidrag nije nađena živa loza grožđa ni u jednom vinogradu, već je nađen u knjizi Stjepana Bulića, preko Prirodoslovnog muzeja u Splitu, gdje postoji originalni herbarij listova te sorte koju je Bulić opisao u knjizi prije skoro 100 godina i već tada tvrdio da je to rijetka stara, vrlo kvalitetna sorta za prošeke, za kvalitetna vina, ali da nestaje iz Dalmacije. Danas vinska veza između Hrvatske i Kalifornije nastavlja se i jača, razmjenom iskustava, znanja i novih spoznaja, ali i klonskog materijala, na korist obiju zemalja. Vino je oduvijek bilo život i strast, božija poslastica i mudrost. Oko vina su se vodile rasprave, proricale budućnosti, nicale kulture; ono je bilo utjeha i zahtjevnim filozofima i bezbrižnim ispičuturama, a jedino je zaobišlo službene dvorane, pa je stoga Vesna Parun lijepo uzvratila: "Ako je u vinu istina, zašto u sudnicu ne unesemo bačvu?"
Post je objavljen 06.12.2009. u 16:56 sati.