Marketing
Šetnja po Udinama
Udine je gradić od 100 tisuća duša i glavni je grad Furlanske regije gdje studiram i promatram običaje i život već kad sam tamo. Meni nikad nije u poptunosti sjeo jer je premiran i iako je studentski grad ipak ćete više vidjeti osobe starije dobi nego mlade kao što si to zamišljam za jesnu Sevillu koja je zaista sveučilišni grad.
Iako se ovdje družim više sa strancima, slavenima i taljanima koji nisu iz Udina (njihovo povjerenje je teško za zaraditi) ne mogu nikako reći ništa kontra grada kao takvoga (jer je lijep) a i radi stručnog obrazovanja kojeg dobivam. Ali eto, znam da neću ovdje živjeti jer mi nedostaje more a i cijelo područje je preravno iako je životni standard visok.
Sama gradska jezgra nije nešto pretjerano velika i nalazi se unutar glavne ceste koja zaokružuje grad i hvala kojoj se vidi gdje su sve bile zidine. Osim toga 1976 godine se dogodio potres sa epicentrom sjeverno od Udina koji je napravio popriličnju ljudsku i materijalnu štetu ali vrijedni Friulani su sa novcima od vlade dali obnoviti ono što se dalo obnoviti i izgradili nove zgrade tako da danas nikad nebiste rekli da se tamo dogodilo takva kataklizma.
Piazza della Libertá u samom centru, ovdje prolazim svaki put kad se zaputim prema faksu. Na stupu se može primjetiti lav Sv. Marka. Dominacija Venecije u ovim krajevima je trajala do samog kraja Republike.
Loggia del Lionello (1457) u venecijanskom gotičkom stilu.
Personifikacija Italije na tronu. Po stilu i atributima rekao bi da je iz doba fašizma ili odmah nakon završetka Velikog rata (ako netko zna drugačije nek me slobodno ispravi).
Neki barba slika ložu (Loggia e Tempietto si San Giovanni iz 1533) i Torre dell'Orologio iz 1527.
Platforma na brdašcu na kojem se nalazi Castello di Udine (dvorac) i jedina je uzvisina u gradu. Na sjeveru se mogu vidjeti Alpe koje djeluju kao kakav bastion. Nije ni čudo što su rimski carevi od tamo pokušavali zaštititi Italiju od barbarskih nasrtaja.
Casa della Contadinanza gdje se može dobro pojest i popit ali naravno za nađe novčanike je to previše. Bar je kava jeftinija nego kod nas (a i bolja).
Sam dvorac koji izlgeda više kao gospodska rezidencija je iz 1547 i dovršio ga je Giovanni da Udine (Rafaelov učenik). Inače prije toga od pamtivijeka se zna da je postojala fortifikacija na tom brdu. Danas je dvorac sjedište arheološkog muzeja.
Zvonik sa anđelom (koji se koristi kao geodetska točka za početak rada na totalnoj stanici bilo gdje u gradu, tako nam je objasnio profesor iz Topografije) najstarije crkve u Udinama, Santa Maria di Castello (još iz langobardske epohe).
Ponosno predstavljam sjedište Filozofskog Fakulteta u palači Antonini-Cernazai iz XVII stoljeća meni jedan od najdražih mjesta u gradu.
Nakon ovog predvorja sa freskama na stropu (koje vi ne vidite) ulazimo u parkić našeg fakulteta omeđen zgradama jer je to jednom bio samostan. Pravo mjesto za opustiti se.
Omdah pokraj vrta je zgrada naše referade i odsjeka gdje se može otić na net.
Eto da se prijestim hodnika po kojim sam đabalebario dok sam čekao ispit ili nastavu.
Evo da se i Katarina prisjeti brojnih puš pauza na stepenicama za nuždu.
Katedrala Santa Maria Maggiore početak gradnje je iz 1236 godine ali je tijekom stoljeća doživjela renoviranja.
Piazza San Giacomo gdje prijepodne bude placa i gdje mi dokoličarimo kad nam se pije kava u gradu. Ovdje je bila akcija fakulteta (koji muku muči radi Berlusconija koji želi srezat troškove za obrazovanje i omogućiti privatizaciju istih) u kojoj su profesori pokazivali građanima kakvim se projektima naše sveučilište u poputnosti bavi.
Chiesa di San Giacomo na koju gledamo kada sjedimo na fontani usred trga. Fasada je iz 1525.
Uvijek mi je nekako groteskno kad su vjerski elementi na zgradama financijskoh istitucija pogotovo jer se ova banka u prošlosti zvala Monte di pietá (Brdo Milosti - rekao bi da milost nema veze sa financijskim poslovima).
Dobro iskorišten sunčan dan...
Post je objavljen 06.12.2009. u 17:00 sati.