"Tražite dobro, a ne zlo, da biste živjeli, i da Jahve,
Bog nad vojskama doista s vama bude,
kao što velite da jest." (Amos 05:14)
"Ako tko nema Kristova Duha, nije Kristov." (Rim.8:9b)
Uvjeren sam da nema među nama onoga tko bi rekao da ne traži dobro i da ne prezire zlo.
Uvjeren sam, također, da svi vjerujemo da imamo Kristova Duha.
No, iščitavam iz gornjih rečenica jednu poruku.
U prvom citatu kao da iskaču riječi: "kao što velite da jest", a u drugom: "ako".
Jasno je što nam Bog ovim poručuje. Ono što ispovijedamo i vjerujemo o sebi može, ali i ne mora biti istinito.
Na jednom drugom mjestu u Bibliji čitamo i kako po plodovima nepogrešivo raspoznajemo drveća. Na jednak način, po plodovima naših života možemo i moramo prepoznati tko smo mi zaista.
Tako, iako svi gotovo istim riječima ispovijedamo vjeru, naša djela i životne situacije svjedoče o različitoj kvaliteti naših života.
Možemo to kazati i na drugi način.
Bog nas poziva da stalno iznova preispitujemo svoj odnos s Njim. Ljudsko je srce prijevarno i ako nismo pažljivi, lako se dogodi da skrenemo sa puta na koji nas je On pozvao i zapetljamo se u paukovu mrežu naših vlastitih želja i tumačenja.
Zato "tražite dobro, a ne zlo" nije tek puka fraza već otvoren poziv da se držimo podalje on svega što bi nam moglo naštetiti. Ovaj poziv prati i obećanje: "...i da Jahve, Bog nad vojskama doista s vama bude".
I evo gdje smo jedni drugima prijeko potrebni: mi trebamo biti ogledala jedni drugima!
Zasigurno to ne očekujemo od ljudi iz svijeta, premda se i na njima ponekad zna jasno zrcaliti plod našeg života, ali ako smo uistinu braća i sestre u Kristu Isusu, dužni smo jedni o drugima brinuti, pomagati i govoriti istinu.
A to možemo samo ako tražimo dobro, ako imamo Kristova Duha i ako je Bog uistinu s nama.
No, znamo da nas Bog ne poziva da živimo samo za sebe. On od svoje djece očekuje da brinu za braću i sestre u Kristu. Malahija kaže "...koji se boje Gospodina često govoraše jedan drugome..." (Mal. 3,16), a to načelo nikada nije prestalo vrijediti.
Ohrabrivanje, poticanje, iskazivanje pažnje, ispunjavanje potreba, opominjanje u ljubavi, iscjeljenje odnosa, duhovna okrepa... tek je djelić onoga što smo jedni za druge od Boga pozvani učiniti.
Uz sve ovo, još je jedna iznimno važna stvar koju svatko od nas neizostavno treba činiti: ustrajno moliti za svete u potrebi!
Ako smo uistinu Tijelo Kristovo, ako smo dakle Kristovi i ako imamo u sebi Duha Svetoga, tada u srcu imamo brigu za bolesne, ispaćene i obeshrabrene, a na usnama žarku molitvu.
Prionimo zato molitvi za one koje nam Gospodin stavlja na srce, ali ne zaboravimo ni praktična djela ljubavi na koja smo pozvani.
Post je objavljen 10.12.2009. u 21:30 sati.