
Pred slikom tvojom Čatrnjska gospe
svaki prominjac utjehu traži,
pruža ti svoju patničku ruku
a ti mu majko boli ublaži.
Nismo daleko od rodnog kraja
ali nas vuče kamenjar suri,
zapuštene njive, vinogradi naši
kuće i kupine što prkose buri.
I tvoja crkva podno šušelja
podsjeća nas na djetinjstvo naše,
i prve pouke iz vjeronauka
što man ih tvoji svećenici daše.
Ti znadeš majko sve naše rane
na ognjištu starom malo tko osta,
svuda po svijetu ima nas danas
jer kruha za sve na bijaše dosta.
Svatko se želi vratiti kući
kada osvanu lakši dani,
mi iz Zagreba, Splita i Zadra
a posebno oni što su dugo vani.
O kako mora boliti tuđina
kada i kod kuće teško bude,
o primi majko na svoje grudi
sve prominske raseljene ljude.
Jedina naša Čatrnjska gospe
tvoje nas milosti vječito prate,
po tvornicama njemačke, amerike
pečalbari tvoji žele da se vrate.
A crkva tvoja podno šušelja
svu djecu svoju radosno čeka,
kada u poznu jesen života
ko starci dođu nekud iz daleka.
Post je objavljen 05.12.2009. u 18:23 sati.