Pregled posta

Planina Klek

Tko god je bio u Ogulinu nedvojbeno je na obzoru primijetio monolitnu i slikovitu planinu, i simbol Ogulina, Klek. Planina se nalazi oko 10 kilometara zapadno od Ogulina, a njegov stjenoviti vrh doseže visinu od 1184 metra. Zbog svog doista mističnog izgleda, kao i česte obavijenosti u maglu ili oblake, još od pamtivijeka Klek je bio inspiracija mnogih narodnih priča i mitova, od njih je danas najpoznatiji mit da je Klek okupljalište «Klečkih vještica» koje su postale i popularan simbol Kleka i grada Ogulina. Također postoji legenda da je sama planina veliki usnuli div, jer iz profila ugrubo izgleda kao čovjek koji spava. Osim zapanjujućeg vrha okruženog liticama, na kleku se nalaze i dvije manje gromade-vrha zvane «Klečice», i ta dva manja vrha čine «noge» spavajućeg diva.

Do Kleka se može doći cestom iz Ogulina u smjeru sela Bjelsko, od tog sela do vrha vodi dobra planinarska staza na kojoj se svako malo nailazi na poučne botaničke panoe o različitom bilju i vrstama šume na određenoj visini. Od Bjelskog do planinarskog doma koji je na 1000 metara ima pješice oko 45 minuta. Drugi i malo odvažniji put do planine je pješice iz Ogulina, planinarskom stazom. Taj put je dugačak 14 kilometara i traje oko 3-4 sata, još duže ako na leđima nosite torbu od 30 kilograma kao autor ovog teksta. Ovim putem do planine ćete vidjeti zapanjujuće, gotovo alpske krajolike. Pred samu planinu ova staza se spaja sa drugom polovicom staze koja vodi iz Bjelskog te nakon tog raskrižja do planinarskog soma ima još 15-ak minuta. Staza koja vodi od Ogulina je prije tog rasčrižja užasno strma te po kiši predstavlja pravi napor za penjanje zbog blata te se morate doslovno hvatati za okolne grane kako ne se ne bi poskliznuli.

Planinarski dom na 1000 metara najopremljeniji je planinarski dom u Hrvatskoj, o čemu svjedoči mnoštvo antena i repetitora na njezinom krovu. To je krupna, kamena kuća sa ugodnim zajedničkim prostorijama i četrdesetak kreveta na katu. Također imaju odličan planinski čaj. Postoji i razlog zašto je ovaj dom najbolji u Hrvatskoj, naime Klek se često naziva kolijevkom hrvatskog alpinizma, jer su se prvi hrvatski alpinisti uvježbavali na njegovim liticama. Klek se čak nalazi na znaku Hrvatskog planinarskog saveza. Kod planinarskog doma je također vidikovac s kojeg se pruža lijepi pogled na Ogulin i susjednu manju planinu Stožac visoku 800 metara.

Od planinarskog doma dalje imate tri izbora. Lijevo od planinarskog doma je staza do vrha planine. Staza pruža zapanjujuće prizore dok hodate ispod 200 metara visoke klečke litice, uz put se također nalazi jedna stijena vidikovac te dvije špilje, jedna «obična» i jedna skrivena – mora se puzati 2-3 metra kroz nisku rupu u litici te zatim možete ustati u špilji oblika stošca sa rupom na samom vrhu kroz koju ulazi svjetlost. Nastavljajući prema vrhu dolazite do raskrižja. Ako produžite ravno, čeka vas zahtjevna staza koja vodi do Klečica gdje se često okupljaju alpinisti. Desna staza nastavlja do vrha. Pred sami vrh potrebno je penjati se i rukama po stijenama, sa strane se nalazi i debela špaga za lakše penjanje. Dolazite do malog betonskog heliodroma koji se koristio u ratu, te ste nakon još 5 minuta na samom vrhu s kojeg se pruža beskonačni pogled na okolicu i samu planinu i Klečice. Na vrhu se nekad nalazila ogromna antena koja je služila vojsci u ratu no na sreću to je danas srušeno i počišćeno te se danas nalazi samo omanja antena i pripadajuća kućica za napajanje.

Natrag kod planinarskog doma, ako ne želite na vrh, možete ići lijevo. Odmah nakon početka te staze, doslovno 3 metra nakon početka te staze, skrenete desno i penjete se hvatajući se za grane i stijene te ste za pet minuta na strmoj stijeni s koje vidite planinarski dom kao i velik dio okolice. Do te stijene je relativno sigurno doći iako treba paziti. Dalje od te stijene se mora spustiti dva metra pa se nastaviti penjati po stijeni iza nje, no to nije preporučljivo za neiskusne jer jedan krivi pokret može rezultirati smrću. Autor teksta se popeo do određene visine po toj drugoj stijeni no nije nastavio do kraja, ali pretpostavljam da se tim «putem» može doći do pred kraj staze koja vodi do vrha.

Zadnji izbor, ako skrenete lijevo od planinarskog doma i produžite ravno, čeka vas vrlo zahtjevna staza koja vodi do ogromne špilje. Uz većinu staze su postavljene sajle za držanje i pomoć pri penjanju jer se radi o vrlo strmim nizbrdicama, a ako ima blata još je duplo teže. Također se pruža predivan pogled na litice, a ubrzo dolazite do najopasnijeg dijela staze gdje se uz pomoć sajle i stijena morate popeti po velikoj stjenovitoj strmini, kroz usjek u stijeni do druge strane. Prizor je veoma lijep, ali i veoma zastrašujući pošto odozdo ne izgleda previše opasno, ali kad prođete kroz usjek i pogledate natrag shvatite da bi pad ovdje rezultirao smrću ili teškim ozljedama. S druge strane još malo blatne nizbrdice vodi do spomenute špilje čiji je otvor doista ogroman, promjera nekoliko metara. Unutar špilje poslije ulaza ima nekoliko metara prostora prije nego dođete do velikog, dubokog vertikalnog pada u tamu. Dakako, nastavljanje je preporučljivo samo speleolozima.

Klek nudi i druge staze, kao i još niz predivnih prizora. Osim samog alpinizma i krajolika, Klek je veoma važan zbog svoje bioraznolikosti, planina je dom nekoliko endemskih biljnih i životinjskih vrsta, a mogu se naći životinje poput medvjeda, ili rjeđe, vukova. Ovo doista čarobno mjesto je svakako vrijedno posjeta, možda čak i statusa parka prirode ili čak nacionalnog parka.

Post je objavljen 05.12.2009. u 15:37 sati.