Pregled posta

KRONIKA JEDNE ADAPTACIJE

Ovako.
Ako zaključite da vašem stanu, novom ili starom, svejedno, treba adaptacija,
a ne živite u Njemačkoj, Švedskoj ili takvoj nekoj civiliziranoj zemlji gdje majstori, o čuda, izdaju račune i imaju nekakvo krovno cehovsko tijelo koje ih nadzire,
razmislite još jednom.
Živimo u materijalističkom društvu, znate. Sjetite se kako je to lijepo sročio pokojni šjor Toma Bebić:
A čoviku svakon malo triba,
Kad se rodi ni naramak slame,
Kad otegne, sve je crna zemja
Ne triba mu ni dva paša jame.
Jesu li te vaše pločice baš tako grozne? Jel vam taj zid baš stvarno toliko bode oči? Jel taj parket baš tako škripav? Je li ta drvenarija baš toliko propala?

Tjah, uzevši u obzir izgled prosječnog stana u Hrvata, odgovor je vjerojatno DA.
Ha ništa onda.
Krenite u tu adaptaciju i crpite iz tuđih iskustava.
Na primjer mojih.
Koja će ovdje biti sažeta u nekoliko kratkih žalosnih crtica.

Prva kratka crtica: Vodoinstalater.
Premještajući vodu za sudoper i perilicu, vodoinstalater iščupa dio nekakvog zajedničkog odvoda te susjedi do nas počinje curiti voda u kuhinji. Susjede do nas nema doma, pa voda polako počinje curiti i susjedi ispod nje. Alarmirana je kućepaziteljica i hitne intervencije, zatvaraju se ventili, preko svih mogućih susjeda pokušava se doći (i na kraju dolazi) do susjede koje nema doma. Na pitanje tko će podmiriti (srećom, ne tako veliku) štetu, vodoinstalater razvija teoriju prema kojoj bi prva susjeda trebala platiti drugoj susjedi, jer se ništa od ovoga ne bi dogodilo da ona nije ostavila da joj curka iz slavine.

Druga kratka crtica: Keramičari.
Keramičari dolaze ujutro. Dragi se sve dogovara s njima i onda ih ostavlja jer mora nešto neodgodivo obaviti. Keramičari odlaze po materijal.
Dragi se vraća nakon koja tri sata. Od keramičara ni traga ni glasa, s poslom se nije ni krenulo. Zašto? Usput ih iz nebu poznatog razloga zaustavlja murja. Keramičari se voze u novom mercedesu koji je jedan od njih, šef, baš kupio dan ranije. Murja provjerava probne tablice, nešto im se ne slaže, krivi serijski broj, kurac-palac, ekipa u novoj novcatoj mečki obučena ko protuhe u trenirke i radna odijela, zaključe oni da je sigurno riječ o ukradenom autu i bosanskoj mafiji te odvedoše naše keramičare u stanicu, zadržaše ih tri sata na ispitivanju, otvoriše dosjee te opališe kaznu od četrdeset tisuća kuna. Pa neka se oni poslije natežu i dokazuju s Mercedesom.

Treća kratka crtica: Vodoinstalater (II).
Iz ventila u kuhinji počinje curiti. Dragi zove vodoinstalatera. Vodoinstalater dolazi i veli: pa di curi? Pa evo tu, ovaj mlaz vode. Ma niš to ne curi, kaže vodoinstalater, zavrne nešto par puta i ode.

Četvrta kratka crtica: Vodoinstalater (III).
Iako smo mu rekli da napravi cijev za ispirač, vodoinstalater je napravio cijev za kotlić. Pločice su postavljene, prekasno je za bilo kakve izmjene, trebalo bi razbijati pločice i štemati zid. Niste mi to rekli. Jesmo, valjda se sjećamo. Ne, ne, valjda se ja sjećam. Treba ići kupiti kotlić.



Peta kratka crtica: Vodoinstalater (IV).
Dragi u posljednji tren sprečava vodoinstalatera da ne postavi lavabo u kupaoni na visinu na kojoj bi prilikom pranja ruku trebalo kleknuti. Je, tako mu je baš bila cijev. Ne dospijeva ga doduše spriječiti da pipu nad kadom postavi ukoso. Srećom, ne vidi se jako.
Ovo je ujedno i posljednja crtica u kojoj se pojavljuje vodoinstalater. Zasad.
Nove zvijezde: monteri kuhinje.

Šesta kratka crtica: Monteri kuhinje.
Monteri dostavljaju i raspakiravaju kuhinju. Zaključe da je došao krivi kutni element, naime bez ladice, kao i kriva vrata za perilicu, naime s vanjskim komandama, te da oni sad tu ništa ne mogu. Odu.
Dragi zove referenticu za kuhinju. He loses it. Dere se u slušalicu da se mi moramo preselit ovaj vikend i da imamo malu bebu i da bu ih sve tužil. Referentica šalje montere natrag da montiraju ono što mogu. A mogu sve. Osim nepostojeće ladice koja se može umetnuti kasnije.

Sedma kratka crtica: Monteri kuhinje (II).
Natežem se s glavnim monterom oko toga što će im se dodatno platiti, a što je već uračunato u cijenu kuhinje. Ja tvrdim da je montaža pipe već u cijeni, on tvrdi da nije. Dobro, onda će je stavit, ali je neće priključiti na vodu. Na kraju se slažemo da treba dodatno platiti ugradnju pipe, perilice i pećnice. Svako od toga košta sto pedeset kuna. Sve skupa petsto, zaključi glavni monter. Četiristo pedeset, kažem ja. Gledamo se ko Klint i onaj brkati u 'Dobar, loš, zao'. On se šeretski nasmiješi. Ja se šeretski nasmiješim. Dobro ajde (sic!), četiristo pedeset.

Osma kratka crtica: Monteri kuhinje (III).
Postavljajući viseće elemente, monteri probijaju cijev. Iz cijevi počinje curiti voda. Koji je kreten ovdje stavio cijev, pizde monteri. Nečuveno. Cijev u kuhinjskom zidu. Odmah može Mišak napravit emisiju o tome.
Alarmirana je kućepaziteljica i hitne intervencije. Iz hitnih intervencija dolazi blago alkoholizirani i tupo izgledajući lik po imenu Đuro.

Deveta crtica: blago alkoholizirani lik imena Đuro feat. monteri kuhinje.
Dragi i ja u denial fazi stojimo i gledamo kako blago alkoholizirani lik po imenu Đuro štema novi, djevičanski pofarbani bijeli zid. Dok su sve oči uprte u njega, monteri iskorištavaju priliku i počinju piliti leđa kuhinjskog ormara nasred sobe. Koja je prepuna kutija s knjigama. Koje su prepune piljevine.

Deseta crtica: Monteri kuhinje (IV).
Monteri sutradan dolaze i završavaju kuhinju. Ljubazni su. Samoinicijativno ugrađuju i ploču za kuhanje i to na odvojeni šteker od pećnice, dočim su dan prije pizdili da se oni neće u to miješat kad utičnica nije trofazna. Rezignirana i sretna što mi je pol kuhinje ipak u funkciji, nemam više živaca zvati udrugu za zaštitu potrošača i pisati mailove u Austriju. Život je ubio moj revolucionarni žar. I go with the flow.

Jedanaesta crtica: staklari.
Staklari su zapravo obavili posao (staklo za kuhinjski zid) krajnje profesionalno, što znači između ostaloga da su čak izdali račun i unaprijed u cijenu uključili PDV (!!??!?!), te da ih nije trebalo zvati dvadeset osam puta i podsjećati na svoje postojanje, ali ipak ne mogu ovdje ne spomenuti tupo izgledajućeg i po cigaretama zaudarajućeg lika po imenu Željko koji je došao obaviti izmjeru. Izmjera je trajala četrdesetak minuta. Željko se susreće s nepravim kutom. Pa što će sad, razmišlja Željko, gore je 201 cm, dolje je 200. Pa morat ćete koso rezat, velim ja, jel to problem? Željko se naslanja na radnu ploču, otpuhuje i šuti. Pa je, problem je. Pa zašto, pitam ja. Željac šuti i potiho rješava pitanje života, svemira i ostaloga. Tjah, veli, kutovi nikad nisu pravi. Gunđa. Mjeri opet. Šuti. Ha ništa, zaključi nakon deset minuta, to će se morat koso rezat. Crta u tekicu pravokutnik. Crta ga ko da crta Mona Lisu. Studiozno. Piše gore 201, dolje 200. Promatra svoje djelo. Zadovoljan je.

Umjesto zaključka:
Ako ste poput nas pozavršavali fakultete i nema vam više spasa, spasite barem svoju djecu.
Odmah im dajte da gledaju 'Graditelja Boba' sedam puta na dan.
Kupite im onu Boschovu bušilicu-igračku u Mulleru, nema veze ako su curice. Trebat će vam majstor u familiji.
Kakav doktor, advokat.
Planirajte na vrijeme.


Post je objavljen 05.12.2009. u 14:07 sati.