Oduševile su me neke pametne švedske reklame za kondome. Za razliku od većine drugih koje su previše predvidljive ili slatko obzirne (počesto i "crtaju" o čemu se zapravo radi), ove se odlikuju dodirom s realnošću i laganom provokacijom. Jedna od njih (koja, doduše, uopće ne spominje spolne bolesti) ona je koju se trenutno učestalo klika na YouTubeu - o zločestom djetetu koje je nastalo nakon neuporabe kondoma. Dijete radi nered u dućanu i vrišti, a svatko tko je roditelj zna da je to poveća neugodnost. I da se i ne događa baš tako rijetko. Mi koji nemamo djecu, uz laganu neugodu što se uopće pačamo u pisanje o reklami koja vrlo jednodimenzionalno prikazuje roditeljstvo, a i djecu, povremeno se tješimo tim pričama i zahvalni smo što nisu naše. Osobno sam prije kojih trideset godina sličnu scenu proizvela svojim roditeljima, i mislim da još ni do danas nije razriješeno jesam li bila vrijedna slučajnog zgoditka jedne jeseni. Scena je nastala također zbog uskraćenog predmeta iz dućana, jedino moj, za razliku od onog dječaka u reklami, nije bio jestiv. Mislim da je bio iz reda mojih fetiša na plastiku.
Uglavnom, s djecom danas do te mjere "nije lako" da se pojavljuju autorice-mame koje na toj nepodnošljivoj poteškoći zarađuju. Američka srednjestrujaška kolumnistica koja se proslavila sarkastičnim esejčićem o sumraku zdravog razuma, Lori Borgman, napisala je knjige I Was a Better Mother Before I Had Kids (1999) i All Stressed Up and No Place To Go (2005). Njezine dileme, moralne kontemplacije i žal nad izgubljenom sobom i vremenom odnose se, naravno, na mame koje ozbiljno shvaćaju svoju društvenu ulogu pa u tom procesu izgore. Da nije lako tu ulogu shvatiti kao skup konkretnih obaveza i odgovornosti može se vidjeti i po povlačenju domaće selebritetne djece po medijima. Ili je dovoljno susresti se s, da prostite, nadrkanom majkom u kakvom shopping centru koja svoje dijete tegli za ruku i glasno mu izriče direktive o ponašanju kakvo očekuje od njega do prolaska kroz blagajnu. S druge strane, sve one krasne majke, kakvih podosta znam, moraju zanemariti sebe da bi kvalitetno pomogle drugom biću da raste i razvija se. Ili će se vucarati s djetetom po dućanu, umjesto poput prebijene mačke, poput samožive razbojnice.
Ova reklama nije o tome da nije vrijedno imati djecu, nego o tome da imanje djece nije za svakog. Kao i o tome da vas je moguće uvjeriti da ste upravo vi među onima kojima je bolje da se "čuvaju". Neki ljudi s lakoćom prihvaćaju novonastale i neplanirane okolnosti i odgovorno se prešaltaju na bilo koji modus djelovanja. Neki imaju fiksnu ideju o tome kako bi im život trebao izgledati i svaka neplanirana okolnost je – prepreka. Način ne mora biti indikativan, ali možemo pretpostaviti da većina roditelja koji su planirali svoju djecu u pravilu jesu savjesni, a dobar dio njih pak koji su se u tome našli van plana i, važnije, prerano, predložak su za kvalitetnu ciljanu publiku ove reklame. Kako reklama i sugerira, nemoguće je djecu, jednom kad se stvore, kontrolirati uvijek i svuda i u svim aspektima. I oni imaju svoje dane, i svoje razloge. Svatko tko je dovoljno mudar da razumije da se s tom širinom nepredvidljivosti u novog bića ne može nositi, pametnije je da se drži onog "Use condoms" s kraja reklame. Da ne bi iz "Mala moja sidi mi na jaja pa ćeš vidit što je Himalaja" proizašlo da je Himalaja ujedno i nekakva vrlo gadna cjeloživotna obaveza. Djeca nisu zločesta, i reklama nije zločesta, samo se dobro šali s našim strahovima i ciljano, kao i obično, zanemaruje čitavu sliku. Iako dobro prikazuje na što se (u marketingu) počesto sve svodi – na neugodu, frustraciju i anticipaciju boljeg.
Post je objavljen 04.12.2009. u 23:14 sati.