I u Hrvatskoj su je pojavili prikazi izmišljene afere, kojoj vatreni pobornici teze da ne treba činiti ništa u vezi klimatskihh promjena pokušavaju prišiti ime "Climategate", pa čak i zaključiti kao je to nekakva velika prekretnica, da se sve one tisuće znanstvenih radova koji dokazuju globalno zagrijavanje i ljudski utjecaj na to, sada treba baciti u smeče, i sa zadovoljstvom zaključiti kako su to sve bili falsifikati i možemo mirno nastaviti po starom.
Nikakva ozbiljna afera ne postoji, iako se možda mogu dovesti u pitanje neki detalji procjene da li neki znanstveni rad zaslužuje biti objavljen u nekom časopisu ("peer-review process"). Oni koji zbog svojih profiterskih, kratkoročnih, sebičnih interesa pokušavaju spriječiti donošenje globalnih obveza za smanjivanje emisije stakleničkih plinova, dovoljno su bogati da financiraju izradu mnogih sumnjivih znanstvenih istraživanja, s tendencijom zaključka kakva im odgovara. Međutim, kad dođu na recenziju u znanstvenim časopisima, pokazuje se da su sumnjive vrijednosti. O toj temi su ugledni znanstvenici međusobno razgovarali: broj takvih radova, te velika propaganda koja se diže oko noih koji uspijevaju biti publicirani, je izazvao njihovu zabrinutost za dignitet znanstvene zajednice.
"In any other field [a bad paper] would just be ignored," says Gavin Schmidt at NASA's Goddard Institute for Space Studies in New York. "The problem is the climate field has become extremely politicized, and every time some nonsense paper gets into a proper journal, it gets blown out of all proportion."
Neki su zaključili da treba pooštriti kriterije i koordinirati napore u očuvanju znanstvenog digniteta. Drugi, ipak, čak i ako jesu uvjereni u stvarnost klimatskih promjena, misle da se možda u toj brizi pretjeralo. Inače, i neki radovi koji tvrde da su moguće posljedice klimatskih promjena još mnogo gore nego što je "konsenzus" odnosno većinsko mišljenje među znanstvenicima, nisu bili objavljeni.
Dakako, cijela priča je lansirana sada, uoči susreta u Copenhagenu, s očitom namjerom. Vodi se velika politička bitka, da sve zemlje svijeta (a sada, osim onih razvijenih koje su prihvatilie neka ograničenja još 1997. u Kyoto protokolu, trebale bi na to pristati Kina i Indija) prihvate obveze smanjivanje emisija ugljičnog dioksida, metana i drugih stakleničkih plinova. Mnogi imaju interes da se taj dogovor spriječi ili barem odgodi.
Za uravnotežen prikaz cijele napuhane afere, pročitajte: Stolen E-Mails Raise Questions On Climate Research
Velika većina klimatologa i drugih kompetentnih znanstvenika smatra da su klimatske promjene stvarnost i da čovjek, vrlo vjerojatno, na njih utječe. Treba naglasiti da, zbog ogromne složenosti teme kojom se bavimo, nije niti može biti APSOLUTNO SIGURNO DOKAZANO da je to tako. Čak i ako se Hrvatska pretvori u Saharu, nećemo moći biti "apsoutno sigurni", da je ljudska aktivnost tome pridonijela.
Tu se međutim radi o političkom izboru načela: da li ćemo čekati apsolutno sigurni dokaz (koji je zapravo načelno nemoguć) ili ćemo već na osnovu procjene da je neka velika nevolja MOGUĆA poduzeti neke mjere? Ovo potonje je "princip predostrožnosti", evidentno odgovara "zdravom ljudskom razumu".
Post je objavljen 04.12.2009. u 22:36 sati.