Iako se u mnogim prilikama volimo hvaliti bogatstvom našeg jezika, teško mi se oteti osjećaju kako smo u nekim pojmovima i izrazima ipak prilično zakinuti.
Eto uzmimo na primjer - sreću!
Za razliku od nas koji imamo samo jednu sreću, Englezi recimo imaju felicity, fortune, happiness, joy, luck, blessing, chance i da ne nabrajam dalje jer bi zasigurno našli još nekoliko sretnih izraza. Istina, imamo mi još i radost ili zadovoljstvo, ali sve u svemu, naša sreća je htjeli mi to ili ne, opet nekako siromašnija od one engleske.
Ne kažem da su samo zbog toga Englezi općenito sretniji ljudi od Hrvata, ali evo recimo, možete i vi sami izvesti mali eksperiment jednostavno googlajući pojmove "sreća" i "tuga" pa ćete ubrzo vidjeti kako je "sreća" nastanjena u otprilike 31 milijun internetskih stranica, za razliku od "tuge" koja premoćno pobjeđuje sa čak 48 milijuna!
Dobro, nisu to znanstveni podaci, ali ipak...
Uz to se još možemo tješiti kako je sve relativno jer smo mi poznati kao ljudi koji se volimo veseliti uz tužne pjesme.
Moram priznati kako mi je baš ta luck-sreća, dakle ona iznenadna ili neočekivana sreća, oduvijek bila izuzetno intrigantna i da sam često razmišljao kakvi su to tajnoviti putevi i sile koje nam je donose ili odnose.
Zaslužuje li se sreća "minulim radom" i dobrim ponašanjem ili je sve to splet manje-više nedokučivih, čudnovatih, možda čak i kaotičnih okolnosti?
Mada mnogi od nas nekako instinktivno vole misliti kako nisu preveliki miljenici sreće i da božica fortuna redovito pomazi nekog drugog, ukoliko samo malo zagrebemo ispod površine, sigurno ćemo pronaći najmanje deset činjenica koje će nam dokazivati suprotno.
Ali to je obično tako, imati sreće nam je sasvim "normalna" stvar koja se kao podrazumjeva, dok nesreću u pravilu doživljavamo mnogostruko intenzivnije.
Eto, i sam priznajem da ponekad upadnem u raznorazne crnjake u stilu "ah kako sam nesretan" i da mi takvo samosažaljenje počesto dođe kao idealan, ali potpuno neopravdan alibi za vlastite neuspjehe, no usprskos tome, vrlo rado se prisjetim jedne zgodne situacije od prije nekoliko godina, upravo na snimanju "Najslabije karike."
Mislim, za dobit "Kariku" ne moraš bit baš veliki lumen, ali taj kviz je neosporno izuzetno zanimljiv spoj znanja, sabranosti i upravo te famozne sreće.
U prvih nekoliko krugova smo se onako "pipali" i brzo je postalo jasno kako će mi najveća konkurencija bit jedan čovo dva mista livo od mene koji je već ima iskustva iz Milijunaša na kojemu je svojedobno diga lipu lovu. Ali nisam se ni ja da smest pa sam na postavljena pitanja odgovara ka iz puške.
I tako, u trećem ili četvrtom krugu dođe mi pitanje "kako se zove vozilo na tračnicama povezano sa električnim žicama koje se koristi u javnom gradskom prijevozu?'"
Ja ni pet ni šest, bubnem - TROLEJBUS!
Ma di trolejbus, koji trolejbus, točan odgovor je naravno bija TRAMVAJ!.
Poala bruke, ajme sramote...
Za vrime pauze između dva kruga, griza sam se u sebi i nikako nisam moga shvatit kako sam moga napravit tako glupu grešku i odakle mi se uopće pojavija taj trolejbus u glavi kad mi je od samog početka pitanja bilo skroz jasno da to samo i jedino može bit tramvaj.
Uglavnom, upravo zbog tog netočnog odgovora, nisam proglašen najjačom karikom u tom krugu, nego je tu čast dobija, pogađate već - onaj "opasni" čovo dva mista livo od mene.
Ali ono šta je posebno zanimljivo...
Čovo kao najjača karika odgovara prvi u slijedećem krugu i nesretniku nalete zaredom tri tako teška pitanja koja ni ja sam sigurno ne bi uspija točno odgovorit!
Normalno, čovo je nakon tog kruga uredno izletija vanka i sve kasnije je za mene bila čista tehnika kako doć do kraja, osvojit Kariku i ka ono usput pokupit lovu. Dobro ajde, besramno se hvalim, ali...
I nešto kasnije se mislim - ma pogledaj, kako ponekad i greška može napravit dobitnu kombinaciju i stvarno, da nije bilo tog fantomskog trolejbusa, ja se sigurno ne bi vraća kući pjevajući.
Na koncu, nitko ne zna, zašto neke stvari uspiju, a neke ne, krhko je znanje...
Čudni su ti naši putevi.
Ali ako već krećete na put - odaberite trolejbus!
To je sretna riječ.
Definitivno!
Post je objavljen 05.12.2009. u 08:00 sati.