Marketing
Hereby is the hero defeated...
Šta se tiče naslova, nisam poražena u doslovnom smislu. Samo me hvata dosada... do bola. Evo danas se navršava 2 tjedna što ne idem nigdje. Vani je divno, neopisivo.
Nebo je sivo-plavkasto, a oblaci se samo nadovezuju... Sunce se ne može odlučit, tako da se samo vidi slaba svjetlost... a na moru valovi... vjetar...
Nekima je ovo savršen opis nekog nevremena... a kod mene upravo suprotno. A baš ja ne mogu van... Fali mi sve ovo... još da padne kiša plakala bi u nemoći...jebiga, ponekad sam preosjećajna. 
Al nie to ništa naspram nekakve neodređene tjeskobe što je svaki dan osjećam... ko zna zašto.
Nemam nekih tema, pošto me nema na slobodi... al eto. Ovih me dana razveseljava - internet. Preciznije fejs. I msn. (I svakako mp3, uvjek 
)
No, to dvoje me općenito povezuju sa ekipom u dobru i zlu heheh. 
Dospila sam u kontakt s jednim likom... moim dobrim priateljem... ma fak it, lik je prezgodan 
jedva ga čekam ponovo vidit 
ne ide me ljubav, šta je je. ja sam više Miss Independent. Neovisna o drugima... moje je dosadašnje 'uvjerenje' o tome da mi uglavnom ne trebaju ni prijatelji, a kamoli dečko... previše obaveza 
Ko ne shvaća, eo drugo objašnjenje: Možda svakome trebaju frendovi, al ja tu ostajem unikat. Meni oni "trebaju" u što minimalnijoj mjeri.
Bar se to odnosi na ovu ekipu "uživo".
Online prijatelja nikad dosta 
Koga briga za njih, vas nebi mjenjala x)
Inspiracija mi nije neka danas. A nije se iskazali ni ovih dana kad sam pokušavala napravit kakvu pjesmu...da nebi slučajno onako pomogla...
Tako da ću vas malo morit sa
7 mojih priznanja... 
e Priznajem da sam se samo jednom u životu pravo zaljubila... i to prije neke 4 godine...al ima vremena, valjda (?) 
e Priznajem da me obično nije briga za tuđe osjećaje... ili ih samo ne shvaćam? A opet, možda sam bezosjećajna... ma ne... prije sebična. Imam i previše osjećaja
e Priznajem da uglavnom ne slušam tuđa pitanja i odgovaram sa 'whatever'... 
e Priznajem da se radije družim s ekipom ili starijom ili mlađom od sebe. Svoju generaciju nekako... ne podnosim? 
e Priznajem da sam prestala pušit, ali imam neki čudan predosjećaj da ću opet počet... 
e Priznajem da znam profesionalno lagat i izvuć se u najtežim situacijama. Doduše, mozak proradi na taj način samo kad sam u dubokim govnima
e Za kraj, priznajem da se ne ustručavam upotrjebit razna sredstva da dođem do svog cilja. Definitivno. 
"Hereby is the hero defeated, and the rain will kill us all..." (ovo zadnje koso je stih iz pjesme Psychosocial)
Post je objavljen 04.12.2009. u 13:10 sati.