Marketing
...koliko propuštamo!
Washington, DC, stanica metroa hladnog siječanjskog jutra 2007.g. Čovjek na
violini svira Bachovo djelo nekih 45 minuta. Za to vrijeme, približno 2.000
ljudi prođe stanicom, većina na svom putu na posao.
3 minute nakon što je počeo sviranje, sredovječan čovjek uočava glazbenika
koji svira. On usporava korake, zaustavlja se par sekundi, a zatim žurno
odlazi kud je naumio.
4 minute kasnije:
Violinist prima svoj prvi dolar. Žena baca novčić u šešir te bez
zastajkivanja nastavlja hod.
6 minuta kasnije:
Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na
ručni sat i nastavlja žureći.
10 minuta kasnije:
Trogodišnji dječak se zaustavlja ali ga majka odvlači žureći. Malac zastaje
da ponovno pogleda violinista, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći.
Nekoliko druge djece je ponovilo ovu radnju.
Svaki roditelj, bez izuzetka, je prisililo svoje dijete da nastavi hodati.
45 minute kasnije:
Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i poslušalo na
kratko. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali je nastavilo hodati
nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno $32.
1 sat kasnije:
Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje. Nitko ne
plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.
Prava istina:
Nitko nije znao da je glazbenik u stvari bio Joshua Bell, jedan od najvećih
glazbenika današnjice na svijetu. Svirao je jedan od najzahtjevnijih komada
ikada napisanih, na violini vrijednoj $3.5 milijuna dolara. Samo dva dana
prije ovoga Joshua Bell je rasprodao koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je
prosječna cijena sjedala $100.
Inkognito svirka Joshue Bella na stanici metroa je
organizirao Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji,
ukusu i ljudskim prioritetima. Postavlja se
pitanje: "Da li u uobičajenom okruženju, u nepogodno vrijeme, uopće
prepoznajemo ljepotu? Da li stanemo da tu ljepotu cijenimo? Prepoznajemo li
talent u neočekivanom kontekstu? Koliko snobova ima među nama koji idu na
koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaje u drugim
prigodama?"
Jedan mogući zaključak ovog eksperimenta bi mogao biti: Ako nemamo niti
trenutak vremena da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na
svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od
najljepših instrumenata ikada načinjenih ... KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH
STVARI PROPUŠTAMO?
Post je objavljen 04.12.2009. u 09:22 sati.