Marketing
Tri nade za budućnost ljevice
U svojim dnevnicima sam nekoliko puta prenosio priopćenja i informacije o djelovanju radikalnih lijevih grupa Crvena akcija i Mreža anarhosindikalistkinja i anarhosindikalista (MASA).
Treća aktivna grupa, koja je danas privukla pažnju masovnih medija bacanjem letaka u Saboru, je Radnička borba. Pogledatje njihovu platformu, te puni tekst letka koji su danas bacali po sabornicima: Dolje s političkom elitom!
U sve tri grupacije su mladi ljudi, pretežno studenti. Točna je kritika koja će vam odmah pasti napamet: ako ima među njima poneki radnik, to je - zasad - samo slučajno. Međutim, na početku su svog puta. Moraju pipkati sami u mraku, jer im generacija njihovih očeva i majki (moja generacija) nije ostavila nikakvo pažnje vrijedno, djelotvorno, intelektualno i organizacijsko nasljeđe. Nema kontinuiteta, osim djelomično kod anarhista, koji su u Hrvatskoj već izgradili pažnje vrijednu vlastitu tradiciju (brojne grupe i organizacije, počevši od Zagrebačkog anarhističkog pokreta 1992., desetine tiskanih knjiga, razne male akcije...).
Neke grupe usmjerene na kulturu i teoriju, kao što su one okupljene u inicijativi "Pravo na grad", PMSM zašle su u slijepu ulicu, samorazumijevajući sebe kao malu kulturnu i intelektualnu elitu, koja se ne želi miješati s "prostim pukom" (a kulturna elita uvijek gubi u sukobu s ekonomskom i političkom; vidi npr. moj članak Kako su Zelena akcija i Pravo na grad izdali zagrepčane, koji je izazvao snažnu kontroverzu - vidi: Sukob na hrvatskoj civilnoj ljevici :) ).
Povezano s prethodnim, tzv. "civilna scena" (ono što sam gore nazvao "civilna ljevica": ekološke udruge, feminističke, za ljudska prava, mirovne) također je paralizirana u slijepoj ulici "udrugaštva". (O tome sam nešto pisao jučer). Kao "Treći sektor" usisana u sustav, izgubila sav emancipatorski potencijal i karakteristike društvenih pokreta unatoč povremenim slabašnim proplamsajima, a pritom, jer nema oslonac u širem puku, nema ni onu snagu i dostojanstvo koje slične organizacije u razvijenim demokratskim zemljama imaju).
Stranke ljevice (SRP, Ljevica Hrvatske) u potpunom su rasulu. U SDP-u, sasvim su marginalni oni koji ozbiljno promišljaju o tome da stranka ne bi trebala panično bježati od svake lijeve retorike. Zelena lista učahurila se u "neutralnu " poziciju ne artikulirajući druge teme osim "zaštite okoliša", ne razmišljajući uopće o teoriji i idelogiji (puki pragmatizam, kao i sve druge stranke u Hrvata).
Sindikati, uglavnom ista priča kao što sam gore spomenuo s "civilnom scenom" (vidi npr. moj tekst: Radnici, organizirajte se sami i odjebite prodane sindikaliste.
Jedno upozorenje, kad vidite ove moje žestoke riječi i osude: ja razmišljam strukturalno; one nisu usmjerene protiv pojedinaca. Sklon sam vjerovati da većina ljudi nisu loši, da imaju dobre namjere, da se ozbiljno trude (zato kažem da sam po karakteru mješavina naivčine Alana Forda i prgavca Boba Rocka). Ali strukture su te, koje postavljaju blokade u djelovanju i u mišljenju. Kako sam upravo napisao u komentaru na komentar beatrice12, kako altruizam tako i egoizam svojstveni su čovjeku (te tako i kukavičluk i herojstvo, ksenofobija i kozmopolitizam itd.), a o okolnostima, i načinima kako se okolnosti strukturiraju ("sustavi"), ovisi, što će doći do izražaja.
Tako, moja poruka svima trima bila bi: "Ne vjerujte nikome iznad tridesete" (uključujući i mene). Što me neće spriječavati, da nastavim davati savjete. 
Dijalektika, drugovi i drugarice, ništa bez nje! 
Vidim naime, da postoje međusobne podjele i nepovjerenja, nastavljajući se na stoljetne raskole na ljevici (lenjinisti, anarhisti, trockisti...). To je ozbiljan problem i čini mi se besmisleno u današnje vrijeme. Mislim da se treba tragati za suradnjom u akciji i na stvaranju neke zajedničke platforme. Sad, kad ste još u začecima, pravo je vrijeme za to, prije nego što se razlike prodube i institucionaliziraju.
Post je objavljen 03.12.2009. u 20:40 sati.