Zašto smo zatvorili oči
da ne vidimo cvijeće,
zašto smo posijali mržnju
umjesto ljubavi i sreće?
Doći će dani kazne,
zbog naših prekobrojnih grijeha,
osušit će se
rascvjetale livade,
nestat' će pjesme i smijeha.
A oni što drugima spremaju
hranu od mišjih repića,
sami će tu hranu jesti
i pripremat' si pića.
I kad dovoljno popiju
čaja od mahovine,
otvarat će im se rane
i past će u mračne dubine.
A iz tog zatvorenog kruga,
iz mora izbezumljenih lica
tek ljubav će biti propusnica.
I ne će biti diploma
ni priznanja neće biti,
tek one sa osmijehom na licu
anđeli će
na krilima iznositi .
Zorislav Vidaković
Post je objavljen 03.12.2009. u 18:44 sati.