Engels se povlači i upoznaje Hrvaticu
Nastavak (cijelu priču možete skinuti OVDJE)
… Marx je umro…
Poglavlje šesto
Razmišljao je u svom stanu u Londonu Engels za vrijeme duboke starosti. Shvatio je kako je ta jedna debela žena dokazala kako je Marx u pravu kada kontrira hegelovcima, jer materija njena je odredila njegovu svijest - odbio ju je na temelju vanjskog. Ali, ta njena pojava je na tako sirov, šovinistički i neandertalski način odbacila sve temelje komunizma kao takvog.
- Zašto bi me ona dobila ako nisam njena liga, zašto bih ja dobio neku čija nisam liga. Zašto bez truda? Zašto su me sve dobivale bez truda? Jer sam ih birao, birao na temelju toga što sam bio u toj poziciji, bio sam viša klasa u trenucima dok sam se borio za besklasno društvo. Za svoju osobnu korist sam iskorištavao sve te žene, a Karl je svoju poziciju koristio da pripovijeda masama. Ali jebeš ga, bilo nam je dobro, nek’ se ostali kasnije zamaraju detaljima. Mi smo jebali Hegela, Max jebe djelomično nas… Nać će se već njih.
I baš kad je mislio da će umrijeti sam dogodilo se. Zaljubio se u mladu djevojku iz zemlje za koju je jedva i čuo, čiji jezik nije govorio, niti ju je posjetio. Susreo ju je na tržnici, a k njoj ga je privukao nepoznati jezik, sličan češkom, slovačkom, poljskom i ruskom, a opet tako različit. Oduševilo ga je i što je znala njemački i engleski.
- Oprosti, slučajno sam načuo nepoznat mi jezik i nisam mogao odliti da vam pristupim. Otkud ste ako smijem znati?
Po prvi puta je Friedrich bio pristojan, obratio joj se književnim jezikom. Ali, da ne pomislite kako je to učinio jer se promijenio. Ne, znao je da strankinja ne može prepoznati njegov žargon.
- Zovem se Marija i iz Hrvatske sam, znate li gdje je to?
- Oh, znam, ali nisam bio nikada tamo, iskreno… Uvijek sam mislio da ste samo pokrajina u Austro-Ugarskoj. Moja isprika.
- Prihvaćam je ako se predstavite.
- Friedrich Engels, drago mi je - naklonio se i poljubio ruku mladoj Mariji.
- Molim?! Vi ste Engels, obožavam vaš i Marxov rad! Ne mogu vjerovati da sam naišla na vas. Znate, ja u Hrvatskoj pišem knjige, ali neshvaćena sam jer sam žena. Moram ih objavljivati pod muškim pseudonimom!
- Pa to je strašno Marija. Izvolite mi ispričati o tome na ručku kojim častim, inzistiram na tome.
* Nastavak slijedi
Post je objavljen 03.12.2009. u 11:45 sati.