Aaaa… Gdje sam ja? Indija. Dobro to znam. Ali Indija je velika, koncentriraj se, pitaj nisi učio sve te jezike uzalud. Da to i je problem kod teleportacije, barem one nepripremljene. Stojim koncentriram se na odredište i voila. Ali Indija je veliko odredište.
Mmmm orijentalni začini, kao jedna savršena harmonija mirisa na tisuće mirisnih tonova u jednom savršenom mirisnom iskustvu.
Bombaj. Više nego grad, on je doživljaj. Novce sam podigao sa zajedničkog računa kojeg je većinom napunio Marc, ali se ponudio dati nama sva sredstva koja nam trebaju, stvarno je mrzio novce svojih roditelje ili možda samo način na koji su ih zaradili.
Odsjeo sam u malom hotelu kojeg drže neki francuzi koji su se doselili. Odlučio sam malo pronjuškati gradom.
Našao sam se na velikoj tržnici i dao sam se izgubiti u masi. Odjednom sam se našao ispred malenog prostora na kojemu je plesala djevojka. Izvijala s eu ritmu muzike i hipnozirala sve gledatelje. Ali sve što sam ja vidio je bila njezina duga crna svilenkasta kosa. Savršena. Jeli to ona? Ne, nemoguće. Ona je mrtva, zbog mene. Ogladnio sam pa sam otišao do štanda s Nečim, Callie bi sigurno znala što je to, ona je uvijek takoooo pametna. Nakon što sam dovršio svoje Nešto nekako sam izašao iako je već sigurno bilo pola 10 navečer nije se činilo da se gužva namjerava smanjiti. Polako sam šetao uskim mračnim uličicama razmišljajući ima li moja kada neke stanovnike, kad sam shvatio da me netko prati. Možda sam paranoičan, ali čak i da jesam ne znači da me ne prate, zar ne? Stao sam. Okrenuo sam se suočiti sa svojim pratiocem. Mladi Indijac star oko 20 godina je stajao nasuprot mene potpuno mirno, opušteno ipak je ovo njegov grad. Ipak se ja mogu teleportirati. Dignuo je ruku kao d ami pokušava reći da se nemam čega bojati.
˝Što želiš?˝ pitao sam ga na Hindiu
˝Upoznati te˝ prišao je bliže, onda sam shvatio da iako je mrkli mrak oči mu gotovo blješte, tako su blijede, točnije ima sive oči koje su nevjerojatno svjetle nijanse. Nisam ga se bojao.
˝Zašto bi me ti htio upoznati? Nikad te prije nisam vidio.˝
Nasmiješio se onako samouvjereno˝ zato što smo slični, ti mene nisi vidio što je u redu jer sam tako i htio a cijeli dan sam te promatrao.˝
Opa, stalker. ˝Mi nismo slični, do viđenja!˝
˝Ne pokušavaj se teleportirati, molim te. Da znam, kažem ti da smo slični, a sada molim te, prati me.˝ Pozvao me rukom.
Zašto ne? Nisam imao ništa bolje za raditi, ikad.
***
˝Zašto si došao?˝ ima tako smiren glas, opuštajuć. Baš bi mu mogao reći. Osjećam se sigurno uz njega.
˝Moja cura je mrtva zbog mene. Aderyn. Ona cura na tržnici danas, imala je takvu kosu. Moji prijatelji, tamo, doma, pokušavali su me utješiti, družiti se sa mnom.
Ne, previše ju volim. A zašto baš ovdje? Da se izgubim.˝
Činio se zadovoljan mojim odgovorom.
˝Prije nego uđemo morat ćeš skinuti onaj debilni uređaj za praćenje˝ frknuo je.
˝A-Ali… pa shvatit će. Doći će i odvesti me.˝osim toga kako je znao da imam uređaj za praćenje?
˝Naravno da neće. Kako mene još nisu, ha? Ajde naši programeri će ti to srediti. Sada…¨
Vrlo važno je pokazao na kući koja je jedva stajala ˝Dobrodošao˝
˝U OVO?˝ pametno se nasmiješio tri puta pokucao na vrata koja su se skoro srušila zbog toga. Vrata se otvore.
Opa.
Post je objavljen 02.12.2009. u 15:06 sati.