Evariste Galois poginuo je u dvoboju zbog neke žene u dvadesetoj godini. Prije toga stigao je postati jedan od najvećih matematičara u povijesti, a zbog gorljivih republikanskih ideja dva puta je odležao u zatvoru. Što bi on tek proživio i postigao da je živio recimo do četrdesete?
Aleksandar Makedonski osvojio je otprilike cijeli njemu poznati svijet do svoje dvadeset i četvrte godine. Što bi tek napravio da je doživio pedesetu?
Henry David Thoreau umro je u četrdeset i petoj godini spoznavši mnogo toga i obogativši čovječanstvo mnogim originalnim uvidima i stavovima. (Njegova je maksima da građanin ne duguje lojalnost nevaljaloj vladi.) Što bi tek stigao napisati da je doživio šezdesetu?
Povijest je prepuna izuzetnih znanstvenika i umjetnika koji su umrli u dvadesetim, tridesetim ili četrdesetim godinama. Prisjetimo se samo mladog Mozarta! Iz toga se bi moglo brzopleto zaključiti da je mladost doba u kojem ljudi postižu najveće uspjehe i ostvaruju najveće doprinose čovječanstvu. Taj pogrešan zaključak proizlazi prvenstveno iz toga što je kroz povijest većina ljudi do sada naprosto kratko živjela. Nasuprot tome, u mnogim ljudskim djelatnostima dugovječnost podrazumijeva veće iskustvo, više sakupljenog znanja, pa – dok čovjek ne ishlapi – i mogućnost dubljih uvida, više rada, te složenijih i kvalitetnijih ostvarenja.
Danas se već živi duže nego ikada ranije u povijesti, a razvoj suvremene nauke, znanosti i tehnologije, prvenstveno biologije i medicine, sa saznanjima na polju genetike, mijenjanja DNK-a, manipuliranja matičnim stanicama i „pametnim“ lijekovima, te nanotehnologija obećavaju već onima koji su mlađi do deset godina da bi mogli poživjeti i do sto i pedeset ili više godina. Čak i neki od već odraslih suvremenika mogli bi poživjeti toliko, recimo – general Čermak. Po osobnoj konstituciji je ionako gromada od čovjeka, kršan i žilav, dobije li dvadesetak godina u zatvoru samo će proživjeti uredno i s redovnom kvalitetnom prehranom bez mnogo stresova, kroz to vrijeme izumiti će se lijekovi i postupci koji će uvelike produžiti životni vijek, a on će imati dovoljno novaca, jer će u početku biti vrlo skupi, da ih prvi pribavi i evo njega u dvadeset i drugom stoljeću!
Vremenom će produživanje životnog vijeka biti sve jeftinije, pa će si ga moći priuštiti ne samo enormni bogataši i moćnici nego će se početi primjenjivati i na posebno kvalitetne pojedince koji će tako biti u prilici da postignu mnogo više nego njihovi prethodnici. (Kad-tad će i svi osatli doći na red.) Demografske promjene, izmjena starosne piramide populacije, mogle bi uroditi time da će čovječanstvo kao cjelina postati pametnije.