
Prije dvadest i devet godina
dotakla si suro hercegovačko tlo,
brišući suze svojemu puku
Kraljice Mira...uništi zlo.
Milijuni hodočasnika slivaju se k tebi
na brdu crnici, pred lik tvoj bijeli,
kapljice znoja, molitve, uzdasi...
u tvojem prisustvu, baš svi su veseli.
A ti ih slušaš, brišeš im lica
ljepljiva od znoja, suzom pomješana,
mnoštvo ti izljeva ranjenu dušu
tebi utočištu...posljednjih dana.
Kamenje izlizano od ljudskih stopala
jest živi svjedok proteklih godina,
duboke brazde u crvenoj zemlji
uzorana njiva...tvojega sina.
Sve rase, narodi, vjere i kaste
kleče pred tobom gospe zvjezdo mora,
mole, pjevaju, zahvalno kliču
Marijo Zoro...svih naših zora.
Post je objavljen 01.12.2009. u 21:13 sati.