EKONOMSKI ULTRALIBERALIZAM I POLITIČKE DIKTATURE ("ČILEANSKI POUČAK") II DIO
1) Kolaps ovog modela
Nakon samo deset godina čileanski ekonomski model predvođen "Chicago Boys-ima" spektakularno se raspao. Najislustrativniji rezultati bili su:
a) Godine 1983. proizvod per capita bio je manji u odnosu na 1972. godinu (1973.g. Pinochet i Vojna hunta izvršavaju državni udar, uvode političku diktaturu i "instaliraju" ekonomski liberalni model)
- Industrijska proizvodnja 1983.g. bila je manja nego 1972.godine
- Visina nezaposlenosti porasla je za šest puta u odnosu na 1972. godinu
- Inozemni dugovi per capita narasli su na najvišu razinu u Latinskoj Americi, jednako kao i koeficjent: dugovanje/proizvod.
b) Distribucija dobiti i bogatstva se bitno pogoršala. Realne plaće u 1983. godini su bile manje od onih iz 1972. godine
Trošenje na zdravlje. obrazovanje i stanovanje po stanovniku je bilo manje nego ono koje je realizirano 1972. godine
c) Financijska i proizvodna kriza je dovela do sloma bankarskog sustava. Osamdeset i pet posto bankarske aktivnosti bilo je posredovano državom.
d) Velike proizvodne grupe su propale. Broj se propalih poduzeća neprekidno povećavao i 1982. g. je bio 75 puta veći nego 1973. godine
c) Slabost čileanske ekonomije činila je još ranjivijom u uvjetima internacionalne financijske krize. Godine 1982. Ćile je imao najveći pad produktivnosti u Latinskoj Americi ( - 14 % )
Zajedno s ovim poražavajućim ekonomskim ezultatima političke konzekvence bile su čak još drastičnije
Primjena ove sheme jedino se mogla realizirati putem političke diktature. Njezino uspostavljanje bilo je popraćeno političkom akcijom koja je bila karakterizirana:
a) slomom demokratskih institucija i eliminiranjem Kongresa, političkih stranaka, sindikata i socijalnh organizacija uopće,
b) vojnom kontrolom Sveučilišta, eliminiranjem opozicionog tiska (osim jednog lista pod okriljem Crkve) i kontrolom sredstava komuniciranja, egzilima, "nestajanjima", torturom i političkim zatvorenicima.
Deset godina opsadnog stanja !
c) namjerom socijalne atomizacije s osloncem na teror sa svrhom da se postigne pasivizacija građana.
Kada sve zbrojimo - pokušaj je propao....kako s točke gledišta ciljeva demokracije i slobode tako i s ekonomske točke gledišta.
2) Razlog propasti: Model ili njegova primjena ?
Pred nesumnjivom propašću ekonomske sheme čileanske diktature - otvorila se rasprava o razlozima toga sloma. Zagovornici liberalne ekonomske sheme smatraju kako je sve posljedica grešaka u primjeni same sheme - a tu se posebno ističe zadržavanje fiksnog novčanog kursa (dvije godine nepromijenjen).
Lijeva kritička misao smatra kako je do sloma došlo zahvaljujući samoj prirodi modela a ne zahvaljujući parcijalnim greškama u njegovoj primjeni. Pretpostavke na kojima se ovaj model temelji ne korespondiraju realnosti i zbog toga su dedukcije koje su izvedene iz ovih pretpostavki bile pogrešne. Teoretska shema nije odražavala čileansku ekonomsku ni socijalnu strukturu, nije pznavala prirodu internacionalnih ekonomskih odnosa koja je karakteristična za jednu malu zemlju. Osim toga, prevarila se što se tiče ponašanja privatnih poduzetnika i inozemnih poduzeća a bila je u zabludi i što se tiče ponašanja i vrijednosti radnika, službenika i srednjih klasa. U cjelosti, generalna je teorija bila pogrešna i neprimjerena maloj, nerazvijenoj i zavisnoj ekonomiji - kao što je bila čileanska.
Postoje ključni razlozi da se ova teorija podrži. Između ostalih, to su:
a) Shema je bila primjenjivana tijekom deset godina uz posjedovanje totalne političke vlasti od strane privilegirane političke "elite". Nemoguće je zamisliti bolje uvjete kako bi se napravilo ono sve što se htjelo. Zbog toga, njezin slom ne može se pripisati ni unutarnje - političkim interferencijama niti kratkoći roka njene primjene.
b) Za vrijeme pretvaranja (na početku) ostvaren je "ekonomski bum" te se pljeskalo i modelu i onima koji su ga primjenjivali ("Chicago Boys"). Nitko nije dovodio u pitanje ovu primjenu - čak ni tehnokrati....sve do 1981. godine. Tijekom osam godina, zagovaračima ovog modela se gromko pljeskalo (a pljesku su se pridružili i sami "zagovarači").
Zašto se kritiziralo poslije - a ne prije ? Možda su se "Chicago Boys" radikalno promijenili nezadovolojni rezultatima vojnog udara ? Uistinu, jako bi teško bilo objasniti kolaps iznenadnom mentalnom promjenom vladajućih struktura i onih koji su takvu politiku formulirali.
c) Ne postoji korespodencija između golemih razmjera krize i nekih poduzetih mjera poput dvogodišnjeg fiksiranja novčanog kursa. Ova mjera, kada se sve zbroji, može povećati globalno nezadovoljstvo, ali su ekonomski temelji već otprije bili slabi. Nezaposlenost je strahovito porasla, vrijednost investicija bila je izuzetno niska, industrija u krizi, međunarodni dug u međuvremenu je rastao geometrijskom progresijom, financijske su grupe poslovale na nepostojanoj osnovi, unutarnja je potrošnja obarala realnu vrijednost nadnica ispod nivoa iz 1970 - 1972. godine. Ovakva se linija razvijala tijekom ovih godina kao posljedica ultraliberalnog modela i gotovo nimalo nije imala veze s politikom novčanog kursa koja je inicirana 1979. godine.
c) I kao posljednje, internacionalna je recesija zadala također značajan negativan udarac. Čile je bio zemlja koja je doživjela najteže udarce u Latinskoj Americi.....što sve skupa razotkriva postojanje uzroka strukturalnog poretka koji je proizišao iz ekonomske sheme primjenjivane od 1974. godine. Nakon toga ranjivost ćileanske ekonomije biti će mnogo veća nego ranije.
(nastavlja se)
Post je objavljen 01.12.2009. u 16:46 sati.