Posljednjih 20 godina, posebno otkad je Mesić postao predsjednik Republike Hrvatske, naslušali smo se u mas-medijima o antifašističkoj borbi na hrvatskom području u Drugom svjetskom ratu (WWII). Međutim, pitanje je, da li su nam apologeti titoizma predočili povijesnu istinu, ili lakiranu, falsificiranu i prešućenu povijesnu istinu?
Naime, povijesni dokumenti nam govore nešto drugo od onoga što nam kao povijest tumači dipl. iur. Stjepan Mesić i udruga partizanskih ratnih veterana, kao i cjelokupni državni vrh Republike Hrvatske. Uzmimo na primjer jedan dokument od nekadašnje Komunističke partije Hrvatske.
Dokument se zove "Okružnica broj 4", a napisali su je vodeći jugoslavenski komunisti i objavljena je 6. 12. 1941. od strane C.K. K.P.H., i upućena Mjesnim i Okružnim komitetima KPH i Savezu komunističke omladine Jugoslavije, Skoj. Slijedi citat dokumenta:
Komunistička partija Jugoslavije kao revolucionarna partija radničke klase, od samog je početka oružane borbe išla za tim da u toku narodnooslobodilačkog rata, kao specifičnog oblika socijalističke revolucije, riješi osnovna pitanja socijalističke revolucije – pitanje vlasti i oružane sile radničke klase…
(Izvor: Fotomonografija “Hrvatska u NOB”, SUBNOR SRH, Zagreb, 1986.)
Citirani dokument se, dakle, nalazi u jednoj debeloj knjizi koju je, između ostalih, objavila ondašnja jugoslavenska udruga saveza udruženja boraca "Narodnooslobodilačkog rata", SUBNOR iz Socijalističke Republike Hrvatske, u sklopu SFR Jugoslavije, i to tri godine pred pad (komunističkog) Berlinskog zida.
Tada se, komunisti, naime nisu sramili reći da su komunisti, nisu imali potrebu lagati da su antifašisti nego su otvoreno tumačili da su oni komunisti i revolucionari, da su se zalagali za socijalističku revoluciju ili drugim riječima za Oktobarsku revoluciju.
Kad su boljševici provodili revoluciju u Rusiji, 1917. godine, nisu bili antifašisti jer tada fašističkog pokreta nije bilo, nije postojao nego se javio poslije kao reakcija na Oktobarsku revoluciju. Boljševici su bili 1917. komunisti, i njihova partija se zvala Komunistička partija Sovjetskog Saveza (KPSS). Partija jugoslavenskih komunista se zvala Komunistička partija Jugoslavije (KPJ), i unutar nje je djelovala i KPH koju je dao osnovati Staljin kako bi potaknuo razbijanje kapitalističkog društva u Kraljevini Jugoslaviji, postavljajući hrvatsko nacionalno pitanje kao važno pitanje KPH. Sam "antifašistički front" stvorio je Staljin, tridesetih godina, da bi 23. kolovoza 1939. ušao u otvoreno ugovorno savezništvo s Hitlerom i njemačkim nacistima (Pakt Molotov - Ribbentrop), tako da su Tito i jugoslavenski komunisti također bili u paktu sa fašistima odnosno nacistima jer je KPJ (i KPH) bila članica Komunističke internacionale (Kominterne) koja je pakt s Hitlerom između Sovjetskog Saveza i 3. Reicha pozdravila, a kako ga ne bi pozdravila kad se nalazila pod izravnom kontrolom sovjetskog ministarstva vanjskih poslova i samoga tiranina Staljina koji je Tita (doušnika sovjetske tajne službe, "Valtera") postavila 1939. na funkciju generalnog sekretara politbiroa CK KPJ. Kad je Hitler razvrgnuo pakt sa Staljinom, i 22. 6. 1941. napao SSSR, jugoslavenski komunisti pozvali su članove svoje partije i simpatizere na oružje i dizanje ustanka, ali ne samoinicijativno nego na zapovjed Kominterne. Pri tome se KPH i KPJ pozvala u svojemu letku, i partijskim zaključcima sa zajedničkoga i tajnoga tzv. Majskog savjetovanja u Zagrebu od 8. - 14. travnja 1941. na "oslonac na SSSR", dakle, ne na demokraciju i pravni poredak, na težnje za demokracijom kontra totalitarnog fašizma, nego na totalitarni SSSR odnosno totalitarni komunizam.
Kad laže koza, ne laže rog: komunisti sami u svojim dokumentima priznaju da je antifašistička borba partizana u WWII bila "socijalistička revolucija", dakle, borba protiv fašizma, ali ne za uspostavu demokracije, pravnog poretka i višestranačkog sustava nego borba za uspostavu socijalizma i komunističke diktature (diktatura proletarijata).
I tako nas naši vladajući političari i neki dvorski povjesničari godinama vuku za nos iako je povijest kristalno jasna i precizna kao matematika.
Ostaje gorka istina da jedan jedini dokument, i jedan mali posrani letak, demantira (opovrgava) sve tvrdnje političkog vrha Republike Hrvatske, što je dokaz kako su naši vladajući "drugovi i drugarice" ranjivi, i osjetljivi, jer protutustavnom cenzurom u medijima se sprečava objava gore navedenoga dokumenta, kao i letka kojeg sam ja na ovome blogu objavio u nekim prethodnim postovima.
Kao i uvijek, pozvani ste slobodno komentirati gore napisano. CBK
Post je objavljen 01.12.2009. u 16:34 sati.