Davno sam gledala jednu emisiju o obrazovanju u državnim školama u Americi i jedan profesor je rekao da državne škole služe da bi se tu djecu držalo pod kontrolom, eventualno 5 % najtalentiranije djece(ili onih koji su voljni učiti više od drugih) proguralo na fakultet da probaju napraviti nešto od života i izvući se iz siromaštva. Rekao je da program zatupljuje djecu, jer što da on u nekom 8. ili 9. razredu radi s djetetom koje ne zna čitati...može ga samo pustiti i nadati se da nitko neće reće on mi je predavao...
Njihovo nije da školuju nego da zatupe i smire, da ne prave klinci sranja i ne petljaju s drogom koliko je to moguće...
Imam dojam da se taj trend apatije nije proširio samo u školama nego općenito. Nedavno sam imala napade šiza jer nisam mogla vjerovati da ne mogu naći 5 cura za ekipu za fax....a kad sam vidjela da isti problem ima i ekonomija recimo, ili pravo, ili filozofski...koji imaju xyz više cura od nas postalo mi je svejedno...pa ako se ljudima ne da što ja tu mogu...
Jučer dolazim na utakmicu, a trener je doveo svog sina i njegova dva prijatelja za skupljanje lopti...zašto? jer ne može naći par curica kojima bi se to dalo...koliko se ja sjećam klinci su se prije trgali za tako nešto. Nisam onda još trenirala, ali recimo kad su bile kvalifikacije za europsko prvenstvo za juniorke prije...pa dosta godina svi su htjeli skupljati lopte i muvat se oko nekih velikih zvijezda. Poslije su se klinke slikale s repkom i bile sretne ko nova godina. Ne znam, nekako kao bile su u tome i to im je bilo veliko. Znam par ljudi koji su svirali u nekim bendovima, folklor, ansambl ovaj i onaj šta ti ja znam. Jedna poznanica je s folklorom recimo obišla svijet, i danas kaže kako je s djecom teško jer odustaju, kratko se zadrže, i jako ih malo ima volje za baviti se time. Teta mi predaje hrvatski i isto se žali, što na program koji postaje sve banalniji, što na djecu i kaže kako nekad ne može vjerovati koliko ju roditelji lažu u lice pravdajući mase izostanaka, i praktički svaki takav razgovor završava rečenicom:pa da je moje dijete tako bezobrazno prema profesoru bilo zapamtilo bi..naravno nisu sva djeca bezobrazna, ali je stvar što si prije imao takvog jednog dva u razredu, sad ih ima 5 i već ih je teže smiriti, pa još dodaj na to one povodljive koji sami ne bi pravili svinjarije, ali kud svi Turci tu i mali Mujo pa se i takvi upuste u više ili manje sitne zločestoće. Možda mi se smao čini, ali iz nekih mojih sjećanja svatko se nečim bavio prije...sad nam dođu dvije klinke mlađe na trenig i jednu fol boli ruka druga joj pravi društvo pa ne rade ništa:) mislim ko je tu lud?
A kao MTV generacija je proglašena propalom:))
Da se razumijemo, ne mislim da sam išta bolja od njih..samo nisam bila takva u njihovim godinama...gledam kako će skoro predsjednički izbori i kako me zapravo zaboli živo jer mi s ečini da ništa ne može promijeniti ovo stanje...naš obrazovni sustav je recimo jednako tako otupljujuć...gledam po sebi jer sam ja otupila kao njegov dio...
silno sam htjela taj fax, zanimalo me to...a sad mi se čini kao da sam nepovratno izgubila vrijeme. Čudno, nisam pala ni jednu godinu, nisam nigdje zaštekala recimo to tako...a izgubila sam vrijeme i kao da od svega toga nemam ništa...možda je to privremena faza zbog umora, psihofizičke potrošenosti, a možda sam zbilja u pravu kad kažem da ne želim imati posla sa strukom kad počnem radit...fali mi sunca...zašto su ga ugasili
Post je objavljen 30.11.2009. u 12:40 sati.