Razmišljam tako zadnjih dana o faxu svome najdražem. Svako malo mi na pamet pada pitanje koje mi ljudi oko mene vrlo često postavljaju, a ja već lagano dobivam akutne alergijske napadaje od njega. Sve žive i nežive oko mene zanima što ću raditi kasnije, kada fax jednom zgotovim. I wish I knew.
Znam da ću nešto već raditi, nije kao da ću parazitirati cijeli život na familiji (hmm, that's an interasting thaught), jer previše želim svoju financijsku neovisnost. Ali ono što sve oko mene zanima je što ću ja to točno raditi. I naravno, tako su i meni stavili bubu u uho da već neko vrijeme razmišljam o tome.
Znam što ne želim raditi. To je sigurno. Ali naravno, ako mi se pruži prilika za bilokakav posao u struci, ma za bilo šta, samo da radim, naravno da ću raditi.
Neću sada pisati o problemima biologije u Rvackoj, jer dao bi se roman napisati, ali nadam se da će se stvari početi popravljati...
Ali kada smo se već dotakli biologije, želim vam ispričati jednu pričicu koje se sjetim sa vremena na vrijeme:
Nego, iako zaista studiram ono što volim, ipak je biologija ogromno područje i naravno da postoje neki dijelovi koje ne mogu baš lako probaviti. Jedno od takvih područja je definitivno algologija. Ok, priznajem možda je profesor kriv, jer je bio tako prokleto dosadan i monoton, možda je problem u tome što su se vježbe sastojale od četverosatnog mikroskopiranja vrlo mrtvih konzerviranih algi, ne znam...
No, u svakom slučaju, sama pomisao na te vježbe koje su se održavale, ako se dobro sjećam, srijedom od 16 – 20h me dovodila do ruba živčanog sloma. I tako smo jednom, prije početka mikroskopiranja, po običaju pisali ulazni kolokvij. Oni su se sastojali od tri pitanja o skupinama ili skupini koje/u smo radili predhodni put. I bilo je to jedno pitanje, koje vjerojatno nikada neću zaboraviti, a glasilo je: „Koji ti je najdraži dinoflagelat i zašto?“
Naravno, to je vjerojatno najlakše pitanje ikada koje se studentu može pojaviti na faxu. Meni osobno je to bilo najteže pitanje koje sam ikada dobila u svom sada već petnaest i pol godišnjem školovanju. Iako mi nikada nije bio problem pisati gluposti i odgovarati na debilna pitanja još debilnijim odgovorima, ali ovo pitanje je bio udarac ispod pojasa, i jedva sam došla do zraka.
Naravno, poanta je bila u tome da napišemo neku vrstu dinoflagelata, koju sam ja čak i znala i da ju opišemo na nekakav način, da se vidi da smo barem nešto zapamtili od prethodnog puta. I to bih još nekako uspjela, jer sjećala sam se kako su izgledali, ali da me ubiješ nisam bila u stanju napisati koji mi je najdraži i zašto. Nisam mogla niti slagati. Bila bi to obična white lie za 1 bod glupog kolokvija, ali ja to nisam bila u stanju. Ni dan danas ne znam zašto. A pitanje koje mi je prolazilo kroz glavu je samo bilo: „Zašto bi netko uopće imao najdražeg dinoflagelata?“
Na kraju sam samo napisala da mi niti jedan dinoflagelat nije najdraži. Budući da nisam napisala objašnjenje (jedva sam se suzdržala da ne napišem da su mi svi jednako odvratni kao i sve ostale proklete alge, koliko god da ih ima, ali ipak trebalo je gledati asistenticu do kraja semestra i ne zamjerat joj se već na samom početku) dobila sam samo pola boda.
I dan danas kada se sjetim toga, ne znam bih li se smijala ili plakala. To je naprosto jedan od onih trenutaka kada se pitaš koji je smisao svega toga. I to je bio valjda jedan jedini put kada sam se pitala: „Što ja pobogu radim na biologiji?“ Iako je bilo puno težih i zeznutijih kolegija od tih dosadnih algi, jedino mi je tada to pitanje palo na pamet. No naravno, druge stvari su mi dokazale da sam itekako dobro izabrala. Jer to zaista volim. I naravno to što ne volim alge i glupe načine na koje se razmnožavaju me ne spriječava da kada sam na moru čupam sa kamenja alge kao što su Padina pavonica ili Acetabularia mediterranea i gnjavim sve oko sebe sa dotičnim wannabe biljkama (jer alge su upravo to, wannabe biljke).
A vi, jeste li otkrili koja je vaša najdraža alga dok se kupate u našem lijepom plavom moru?
Post je objavljen 29.11.2009. u 23:32 sati.