Prezivjela sam prekid...
Nisam ga samo prezivjela, ostavila sam ga iza sebe, krenula sam dalje i uzivam u zivotu... Ovo ljeto mi je otvorilo oci...
Mogu sada pricati o ful dubokoumnim i produhovljenim trenucima koji su mi se urezali u pamcenje, ali mi se neda oko toga stvarati cijelu filozofiju! Tu nema filozofije, sve je CRNO - BIJELO!
Prodjes nesto sto te slomi - prezivis - ojacas - krenes dalje!
Jesam li krenula dalje?
JESAM!!! :D
Okruzena sam ljudima koji me vole i koje ja volim, pokrenula sam se na fakultetu, shvatila sam neke "zivotne mudrosti" o kojima svi sapucu... Cak sam se i zaljubila...
Kao djevojcica se osjecam, smjeskam se cijele dane, leptirice imam, za svaku se poruku nadam da je njegova (uglavnom ih vecina bude njegovih), zbunim se dok razgovaramo, uglavnom i zacrvenim...
Ono sto mi je najbitnije, pred njime sam ja ja, nije osoba koja u meni vidi nekog tko bi ja jednom mogla postati, ne pati na sitnice, razgovara samnom, pamti kad mu nesto kazem...
Kako sam ja zavrsila sa takvim deckom? Iskreno? Nemam pojma! Uvijek bi zavrsavala sa budalama koje varaju, iskoriste i odu, koji ne obracaju nikakvu pozornost na mene... Ugl, ja sam magnet za gadove... Cijeli zivot sam bila, i kad sam pocela dizati ruke od nade da postoji i neki dobar decko za mene - ETO GA! Tu je i stvarno je tu!
I nema mi vise sladjeg nego stisnuti se pored njega... Zivot zaista moze biti lijep... :)
Post je objavljen 29.11.2009. u 20:04 sati.