![]()
Jutros sam se probudila u Sarajevu na Kurban bajram 1430. h.godine. U glavi slike djetinjstva i bajrama u Gradačcu.
Tada su se ovnovi žrtvovali, a kurban se raznosio po čaršiji poznanicima, prijateljima, a najviše onima kojima bi meso itekako dobro došlo. Danas se kurban plati 155 eura i oslobodi brige tko će dobiti poklon meso. Oni koji imaju vremena i novac, postali su hadžije odlaskom na Ćabu-Meku i Medinu.
Ulice prazne. Ljudi se zabili u stanove. Ostali naviknuti na veći standard već su gazili Europom, Egiptom, Turskom, Jadranom...
Za razliku od ljetnih posjeta gradu kada je grad na udaru Sarajlija što su našle utočište diljem svijeta, Bajram prolazi bez njihovog prisustva. Čeka se ljeto i godišnji odmori...
Na pitanje kako se danas živi u Sarajevu, odgovora ima na tisuću. Oni koji rade u državnoj službi nemaju brigu preživljavanja. Oni što imaju višak nekretnina žive od rente, najma ili se bave turizmom. Na žalost veliki broj obitelji nema stalne prihode. On ne radi, ona ne radi, a treba živjeti. Samo Sarajlije koje su preživjele opsadu od tisuću i nešto dana stekle su imunitet na beznađe što vlada svijetom. Želja za životom je dovoljno jaka da nema situacije za koju se može kazati da je bezizlazna.
Lijepo je sresti na ulici; Titovoj, Vase Miskina, danas Ferhadiji, na Markalama, trbuhu grada, na Ćaršiji, stare prijatelje, kolege i kolegice; Vladu, Brku, Avdu, Miljenka, Halimu,Slavicu, Žutog, Đidu, Lejlu, Ljilju, Hrvoja, Nadu, Jasnu, Vesnu, Eminu...
Bivši 68.-osmaši pod teretom godina i života još uvijek odišu optimizmom. Za ruku vode unuke, ponosno pokazuju na snahe i zetove. Sve u svoje vrijeme...
A, vrime leti...Nikada dovoljno vremena za priču, za sjećanje na mladost, na trenutke kada se nosom paralo nebo...
Bajram barčula, prijatelji moji...Vidimo se za Božić . Vidimo se ove zime na padinama Jahorine, Bjelašnice i Igmana...
«Carpe diem», što bi rekao jaran Fahro;- "Hebo te, uteče vrijeme, a baklavu nisi prob*o"...
Selam & Bog, narode Sarajeva...
Post je objavljen 29.11.2009. u 11:20 sati.