Marketing
Mistično ostrvo piva i legendi
Simpatičnost irskih navika i tradicija dobro je poznata Hrvatima koji s entuzijazmom prihvaćaju sve čari ovoga, uistinu, smaragdong otoka. Povijest Irske, njihovi pogledi na svijet i ta tako famozna "pivopija" posebno je bliska ovom našem veselom narodu. "Kruha i igara", rekao je jedan pametnjaković jako davno i dok su Irci to zdušno prihvatili u obliku "piva, viski i Riverdance", Hrvati su preveli na "piva, rakija i žice tamburice".
Ljepota ovog Zelenog blaga proteže se nedaleko od Velike Britanije,njezina najljućega susjeda. Iako je prije 11 000 godina Irska odvojena od Britanije nakon topljenja leda u vrijeme pleistoceana, stalne borbe od najezde Engleza stvorile su struje susjedske netrpeljivosti. Irska je globalno poznata po svojem zelenilu i dobrom uzgoju stoke, čemu, svakako, pogoduje oceanska klima; tako za vrijeme siječnja temperatura rijetko pada ispod ništice, a kolovoz računa tek 16 stupnjeva maksimalca, dovoljno da se simpatični Irci prošetaju u oskudnim odjevnim kombinacijama. Sličnost našem narodu leži i u činjenici da je Irska kršćanska zemlja koja je prihvatila svoju vjeru tek 3 stoljeća prije nas. Također postoje i velika strana ulaganja, stoga se ova zemlja koja je 2. izvoznik računalnog programa u Europi može zahvaliti svojim velikim postrojenjima za izradu elektroničkih materijala. Tako se u Dublinu nalazi pogon elektroničke tvrtke Nokia te informatičkog giganta Microsofta Billa Gatesa. Naravno, Hrvatska ipak šepa pred ovakve svjetske atrakcije. Irska je daleko razvijenija zemlja od nas u svim pogledima, prometno je jače povezanija te broji 41 zračnu luku, turistički nas nadmašuje za par milijuna posjeta godišnje, a nenadjačana je i u pismenom obliku. Naime, stara je irska mudrost da je Bog izmislio viski da Irci ne zavladaju svijetom,ali pored viskija zavladali su književnošću. Jedan od najpoznatijih irskih pisaca, svakako je, Oscar Wilde koji je pored svoje globalno priznate umjetnosti, javnosti poznat i po činjenici da je ležao u zatvoru dvije godine zbog izgubljene parnice u kojoj je tužio oca svoga ljubavnika. Iako je bio suprug i otac dvojice sinova, ljubav je pronašao u drugom spolu. Uz Wildea, veliku čast u Irskoj prozi zauzeo je i James Joyce, kojem se u čast danas slavi tako zvani Bloomsday. Joycovim fanovi duž Irske 16. lipnja svake godine, obilaze poznata šetališta i stare kavane po kojima je James obitavao, te javnim čitanjem odaju priznanje najpoznatijem Joycovom djelu Uliksu. Ipak najpoznatiji praznik je onaj 17. ožujka kada se slavi život državnog zaštitnika i mezimca Sv. Patrika. Životna priča ovog i Hrvatskoj poznatog i priznatog irskog sveca započinje krajem četvrtog stoljeća kada se u Britaniji rodio dječak po imenu Maewyn Succat. Njegova života priča i više je nego zanimljiva. Sa šest godina ukrali su ga gusari koji su ga u Irsku prodali u roblje, te mu uskratili djetinjstvo. Maewyn postaje pastir, a njegova religioznost biva sve veća. Nakon šest godina napornog rada kao rob pobjegao je na južnu obalu u Gaul gdje se zaredio kao Patrik, danas poznatiji kao Sveti Patrik. Njegova misija bila je preobraćenje Irskih pogana u kršćane. Nakon niza i niza uhićenja, Patrik svaki put uspješno bježi iz zarobljeništva, a tijekom svog putovanja kroz Irsku utemeljuje samostane, crkve i škole kako bi Irce preobratio u kršćane. Umire 17.ožujka 461., a dan njegove smrti do danas je ostao zabilježen kao Dan Svetog Patricka. Naravno kako i u Irskoj tako i kod nas taj se praznik slavi ispijanje irskih piva od kojih su najpoznatije: Guinness, Harp i Kilkeny. Sami Irci znaju reći da se ne mjeri sve na vagi, zato ne začuđuje pojava "pinta", to jest kada se u kafiću naruči piva dobije se u mjeri pinte što je po našim mjerilima 5 malih piva. Uz pivu snažni, pomalo debeljuškasti, ali svakako šarmirajuće prgavi Irci vole potegnuti i za ljućom čašicom njihove omiljene radosti. Stoga je i svjetski cijenjen njihov viski ili kako ga oni još nazivaju "voda života", te se smatra da je Irska majka prvog viskija od davne 1405. godine. Njihovi viskiji koji su i u Hrvatskoj rado konzumirani piju se u tako zvanim balon čašama, često zagrijavani pod vrućom parom, što daje onaj fin, vruć "šmek" tom piću. Irska nije samo pozata po strašću za pićem, već i po svojoj tradicionalnoj folk muzici, tako su poznati The Dublinersi, Wolfe tonesi i drugi bili izvor inspiracije za hrvatsku inačicu irske glazbe, svakako, najpoznatiji su Riječki Irci Belfast food. Njihova obrada "Dirty old town" u obliku "Šporki stari grad" danas je poznata himna hrvatskim kopijama irskih pubova.
Najpoznatija irska poslovica glasi: "Često u seljačkoj kolibi nađemo ono što ne možemo naći u kraljevskoj palači" i definitivno ukazuje na omiljeno okupljalište Iraca, pubove. U Zagrebu u zapadnom djelu grada, također, možemo naći na hrvatsku verziju irskog puba tako zvani Belfast North. Taj svakako unikatan primjer irske zabave smijestio se u srcu Rudeša i dobro je poznat i cijenjen kod zapadnjaka metropole.
Rudšani u imitiranju irskog ispijanja Guinnesa
Oko stotinjak kvadratnih metara zeleno-naranđasto prostranstvo, obloženo slikama staroga Belfasta i uspomenama s putovanja u Irsku nudi otočni oblik zabave uz autohtonu irsku pivu i viski, naravno uz potporu domaćih rakija.
Nerijetki su glazbeni vikendi, s gostima poput Tri Fira koji znaju upotpuniti taj irski doživljaj. Iako dobra inačica irskog puba, domaća publika i gosti koji su također ljubitelji irskih navika, ne odoljevaju hrvatskim porivima, stoga se priušti i kap domaćeg vina, te se koja tamburaška pjesma izmakne. Put do ovog hrvatsko-irskog iskustva neće pokazivati poznati irski prometni znak za smanjenje brzine da se ne pregazi patuljak, ali će se iza ovih zelenih vrata kriti najseksi irski šapat uz riječi: Ceád Míle Fáilte !
Post je objavljen 29.11.2009. u 11:05 sati.