Evo nekoliko haikua koje sam napisao tijekom posljednja dva tjedna - izbor onih, koje tematikom i ozračjem najviše liče na prave, kakve je zamislio onaj Japanc iz 16. stoljeća. :)
Prve dvije su prerade pjesmica, koje sam napisao kad sam imao 14 godina, a druge dvije posvećene su parku Maksimir.
Biserni smijeh.
Šetucka bubamara
na dječjem dlanu.
Žalosna vrba.
Šušti slap njenih grana.
Dječak se ljulja.
Staza uz jezero.
Opali list. Treperi
odraz oblaka.
Plivaju patke.
Čamac klizi. Daleko:
zvono tramvaja.
Post je objavljen 28.11.2009. u 22:31 sati.